Blog - siječanj 2011
srijeda, siječanj 26, 2011
Primila sam mnoge upite što je bilo dalje s Tanjom.

Pa po njegovom izlasku iz bolnice slijedila su mnoga savjetovanja i naravno skidanje. Djecu je pruzela njena majka,a ona je bila s njim tih nekoliko dana sama kući. Pričala mi je kako je to bilo,pa čelićni živci njeni. Poslije mjesec dana činilo se da je se u redu s njim. Počeo je jesti i izgledao puno bolje. Jedan savjet bio je da promjene okolinu. Odlučuju se na kupnju kuće u njihovom rodnom gradu. Slijedi preseljenje 600 km dalje. Kuću su kupili na samoj obali Dunava prkrasnu i velku za tako veliku obitelj. Djeca kreću u školu , a Tanja se zapošljava u lokalnoj bolnici naime po struci je medicinska sestra. On se bavim popravcima oko kuće i mafijaški poslovi su iza njega. Naravno da je bio na terapji skidanja metadonima i ostalim pripravcima koje ni sama ne znam. Trajala je ta idila nekih godinu dana ,ali utjecaj grada u kojem su živjeli na njega su djelovali loše. Padao je u depresiju i povlačio se. Postajalo je sve sumnjivo. To ljeto sam i ja bila kod njih. Bilo nam je lijepo...kupanja,roštilji, bazeni za našu djecu, dugi noćni razgovori. Moram priznati da je on bio vrlo zabavna osoba. Znao nas je nasmijavati do suza, a tanja? Tanja kada bi ga pogledla nestajalo je sve oko nje. U očima se vidjelo da za nju postoji samo on. Noću je ponekad bio odsutan,a ona bi odgovarala da je sigurno negdje u gradu s ratnim prijateljima. Jednu noć dok je ona radila noćnu smjenu ja sam ostala sama s djecom. Petero djece i ja...mada vjerujte s toliko djece je lakše nego s jednim jel sve ide ko po špagi. Rekla mi je da je on negdje na ribičiji s dečkima. Međutim pojavio se i tada sam vidjela kako izgleda narkoman kojem treba šut. tražio je novac,a vjerujte s čovjekom u takvom stanju se ne pregovara. Dala sam mu sve što sam pri sebi imala i otišao je. Naravno Tanja mi je vratila svaku kunu. Taj dan smo pričale dugo. Trebalo ga je nagovoriti na komunu,a u komunu se ide samo dobrovoljno. Poslije nekoliko tjedana javlja mi da je napokon pristao. Bio je to prvi od tri pokušaja komune. Bježao je redovito,čak i izlet u ekstremnu vjeru bilo je naporno za cijelu Tanjinu obitelj. Malo ću tu stati. Sigurno se svi pitaju kako su to djeca podnosila?

Pa ovako:

Naravno svaki grad je malo selo s puno ljudi tako i naš grad i sve se brzo pročulo. Djeca su bila vrlo hrabra na zadirkivanje okoline odgovarali su da je njihov tata bolestan i da se lječi to je bilo to. Ništa im nije falilo Tanja im je davala onoliko koliko trebaju materijalno i beskrajnu ljubav za njih dvoje.

 Dalje njegov tek četvrti put urodio je plodom da ostaje 18 mjeseci u komuni negdje na moru. Pravila komune su naravno vrlo stroga tako da je komunicirao samo s njom telefonom jedan put u tjednu i uspijeva se skinuti. Vrača se doma k obitelji ,ali......

Da li je Tanja dala sve od sebe...JE...da li je bila uz svoju ljubav kada mu je bila potrebna...JE Ispunila je sve bračne dužnosti moralno i svelikom žirtvom nje same. Što je on učinio?

Danas je on negdje na obali živi i radi,a naša Tanja i dalje je majka , žena , medicinska setra i vjerujte uspijeva biti lijepa, srdačna , zgodna i odgaja troje predivne djece.

Ljubav?....Je! I danas kada je pitam nedostaje li joj odgovara DA s visoko podignutm glavom i ponosom jel njene su riječi: "Nitko na meni i djeci neće vidjeti kako se osječam!"

To je priča o Tanji. Mnogi će je osuditi,neki žaliti ,ali poznavati je nešto što bi svaka žena trebala imati. Ponos u najtežim trenucima.

poslovnazenaukuti @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 24, 2011
Evo nastavljam priču dalje.

Zna li Tanja da pišem ovu priču? Zna...čule smo se neki dan i kaže mi hoće li ona u priči biti negativka?.... Neee...nije negativka ,a nije niti on...to jednostavno prića o jednoj ljubavi.

Tako je dakle blo...rat, dijete i mi u progonstvu. On je ostao u gradu boriti se ,a nas dvije u Zagrebu s malom bebom. Čula se s njim do skoro pada grada, a onda tišina. Grozna tišina kada niste znali gdje su završili vaši najmiliji. Nedugo zatim stiže potvrda da je on jedan od zarobljenika i da će biti razmjenjen u idućoj razmjeni. Međutim to se odužilo i ostao je u logoru 3 mj. Napokon dolazi obavjest da ga sačeka u ZG. Neću opisivati sve emocije njih dvoje jel ja sam ostala čuvati bebu doma. Došao je prljav,veseo,zbunjen i još nema riječi opisati čovijeka poslije tih strahota. Jedino što smo narednih nekoliko tjedana slušali sve što se tamo događalo, a vjerujte nimalo lijepo,ali to je njegov ispušni ventil bio. Neko vrijeme proveli su u Zg ,a onda odselili se u Poreč. Ja sam ostala se školovati. Tada kreće bajka za njih. Novaca koliko su htjeli...odakle?...nitko nije pitao...kuća prekrasna i naravno još jedno dijete.Ovaj put bio je to prekrasan dječak. Posjetila sam ih i stvarno je to bila obitelj ko sa slika. Ona je procvala i bila toliko lijepa da su se svi okretali za njom,on pravi frajer kao što je uvijek i bio. Nekoliko godina poslije rodila se još jedna curica,a bajka je trajla. Često sam je znala pitati s čim se bavi,a ona je znala reći samo tu i tamo...ok meni dosta da znam i s čim.

A tada je stigao šok.

Zvonio mi je telefon ,a nisam bila doma...nakon nekoliko sati javim se i čujem je uplakanu. Zvala me da dođem k njoj hitno. Nije mi trebalo dugo da se spremim i dojurim u Poreč. Njezin dragi je u bolnici predoziran. E to je bio i meni šok jel u svemu tome ni ja se nisam nadala da je droga u pitanju. Pitala sam je da li je ona znala,ali čvrsto je stajala iza toga da nije. Ako sad vratim nazad njihov život i moguće je da nije znala jel život s mafijom nije baš prisan što se tiće muža i žene. Problemi nisu bili samo u njegovom predoziranju jel tada po nekim pravilima mafije njega se izbacuje i ako žena nema zaštitu okrutno se ponašaju prema njoj i djeci. Kako to izgleda?...Pa ovako: Dolaze ti gorile predvođene nekim picopevcom što ni sama nisam razaznala što ...dijete ili odrasli čovijek i uzimaju ti sve zlato i vrijednosti iz kuće. Da dobro ste čuli,a policiju ne smijete zvati. Objašnjenje je naravno bilo da suto njegovi dugovi. Uzimaju ti najstarije dijete (ipak majka najvezanija za njega) i drže par dna kod sebe dok ti ne skupiš određenu svotu i isplatiš dug. Sve smo nas dvije to prošle i uspjele za divno ćudo uz brdo dobrih ljudi s razumjevanjem vratiti. Dijete je naravno bilo vračeno bez trauma jel je bilo kod neke jako dobre tete!!!!!

On se vrača iz bolnice,ali ne ćist....nastavlja s drogom i dalje....rasprodaju se i ostale stvari vrijedne u kući što su ostale. Sad pitate se što je ona radila? Svaka,pa čak i ja bi možda otišla s djecom glavom bez obzira,ali ne i moja Tanja. Pitala sam je kako izdržava...odgovor je bio: "Dado on je moj muž i moja ljubav...zavjetovala sam se u dobru i zlu. On je bolestan i ja mu moram pomoći!" s takvim odgovorom supruge ne raspravljate se više ma što vi osobno mislite. Da naglasim jednu vrlo bitnu stvar. U svem paklu te droge on nije bio nasilna osoba...on nije maltretirao fizički nju ili djecu. Ako netko kaže psihički,pa čak niti to,a sve ove nedaće s novcem i imovinom ona je pravdla situacijom u kojoj i ona mora pomoći. Čudan odnos zar ne?......Možda ljubav?????

Nastavit ću priču dalje i ispričati da li je bio kraj te ljubavi......razmislite...

poslovnazenaukuti @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 20, 2011
Dugo sam odgađala pisanje ove priče. Možda jel mi trebalo hrabrost,a možda vračanje nekih detalja nisu ugodna,a mana mi je baciti u koš loše stvari,pa ih ne dirati.

Prića je istinita i pišem je s suglasnošću osobe koja ju je proživjela. Ak negdje zapnem,pitat ću nju,ako nešto zaboravim nadam se da će me podsjetiti. Prića je životna i možda tisuću puta isprićana,možda će nekoga ganuti ili zamisliti,ali definitivno pokazati i neku ljubav koju ćete osuđivati ili pravdati...nije ni važno jel život je to!

Krenimo

Rođene smo iste godine naše majke žene dva brata ostale su u isto vrijeme trudne tako da je između nas vrlo mala razlika. Moju sestrićnu nazvat ću ovdje Tanja ( znakovito). Odrasle smo zajedno i bila mi je sve sestra,prijateljica...sve. Dijelile smo istu odjeću,prve ljubavi,ludovanje puberteta i brige škola. Počele su i prve ljubavi,maštanja i skrivenih pogleda. Moja maštanja svodila su se na poznate osobe ili ponekog tajanstvenog šeika ,ali moja Tanja uvijek je maštala o gangsterima i zločetim dečkima. Bilo je meni tada vrlo smiješno ,ali ona je svoju maštu pretvorila u stvarnost. Upoznali su se u jednom kafiću gje smo non-stop visjele poslije škole. Ona 16. god. on 21. god. Bio je zgodian i vrlo simpatićan. Zaljubila se isti čas , i on je odmah pao na plavušu prekrasnog osmjeha. Kada sam pitala Tanju čime se bavi odgovorila mi je svim i svačim....tu i tamo ponekad...to su bili njeni odgovori. Bio je uvijek obučen po posljednjoj modi i znam da sva obleka na njemu bila je talijanska, imao je uvijek brdo novaca i častio sve oko sebe. Bilo mi je to uvijek sumnjivo i svako moje prigovaranje na njemu ona bi me sve lošije i lošije gledala. Nisam je željela izgubiti i onako je već previše bila s njim. Povlađivanje njenim odlukama i kimanjem glave bila sam joj blizu...ah koja greška,a i pitanje je da li bi me poslušala. Naravo slijedilo je da je i ona počela nositi skupu odječu i odlaziti na fensi mjesta. Priznajem i ja koji put s njima i bilo je lijepo. Gledala ga je kao Boga bila je ludo zaljubljena.

Pogađate što je dalje bilo!

Naravno u 19-stoj je zatrudnjela,ali uspijela završiti srednju školu (sva sreća).....uslijedila je svadba koju baš s nekim velikim oduševljenjem nije on dočekao,ali možda u njegovim očima ta lutkica dobro pristaje njegovom imiđu, a možda ju je i volio. Sad kad vračam film u nazad...volio ju je.

Tada dolazi šok za sve. Dva tjedna prije rođenja njihovog djeteta on odlazi u zatvor. Ona nije ništa znala...ona nije nikada pitala! Krađe automobila u to vrijeme bilo je nešto za nas apstraktno nešto samo što se u filmovima događalo , pa imale smo 19 god. Rodila se predivna curica ,ali na žalost s njenim rođenjem na vrata našeg grada dolazi i rat. Familija ju je uspjela iz pakla grada odvesti na sigurno. Tada se Tanja mala djevojčica i ja rastajemo. On je pušten iz zatvora zbog rata i pridružuje se obrani grada.

Tu ću za večeras prekinuti priču i nastaviti je uskoro.....

poslovnazenaukuti @ 20:35 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 17, 2011
 

Možda ne znam dobro pisati,ali definitivno znam dobro slušati i birati.....

 



poslovnazenaukuti @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 11, 2011
 

Evo odmah na početku ispričavam se svim dragim blogerima koje nisam u zadnje vrijeme komentirala. Istina je da sam čitala,ali komentare nisam pisala. Pitate zašto?

Jednostavno ne znam što bih rekla...evo iskreno. U zadnje vrijeme teško nalazim riječi na netu sve mi je nekako celofanasto...ok sad će me neki prozvati zbog riječi,ali meni je simpa i često ih sama izmišljam...djetinjasto. No što rekoh?...a da celofanasto ili ti lajkasto ili cmoljasto kako god! Kad bi i rekla iskreno sumnjam da bi se svidjelo osobi koja je to pisala i eto ti već nezadovoljstva ili još gore neprijateljstva. Ako slatko lažem , a to možda dobro radim eto ti na sebe pobijam! Tako dragi moji imam malu stanku bez riječi.

Još nešto. Svaki dan na posao prođem mimo jednog plakata tj. najava filma naslova "Ne možeš imati 5000 prijatelja,a ni jednog neprijatelja"......i svaki dan se dobro zamislim nad tom rečenicom. Trebala bih pogledati film definitivno!

poslovnazenaukuti @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 3, 2011
 

Malo teži dani,naporniji,obvezniji,pa rekla bih teški. Koliko sam se veselila blagdanima na kraju i nisu ispali dobro ili sam previše očekivala,a uvijek je tako. Stvarno sam veliki optimist i kad je grozno uspijevam to okrenuti u svoju korist. Ne to nije dar vjerujte to su naporne godine vježbanja i odricanja...i Ivičine sarme:)))))

No postoje i neki sati...ne dani kada ja pokleknem i to crnilo me uhvati. No ti sati su sami i bez prenemaganja,možda pokoja cigareta više i ništa drugo. Ti sati su samo moji i rijetko ih uhvati netko. Ponekad samo ponekad na izmaku toga neka draga osoba vidjet će tragove tog crnila, ali uspijevam stvarno supijevam skriti ih dobro.

Ne to nije dar to je vježba....naporna vježba!

poslovnazenaukuti @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare