Blog - listopad 2008
srijeda, listopad 29, 2008
Večeras netko negdje blizu,a opet daleko nemirno spava.
Nekome večeras ja falim i to jako.
Znam da je trebalo biti tako.
Zato mirno spavaj na bambusovom krevetu.
A kad začuješ zvon mirisnih zvijezda otvori oči i
pogledaj tamo iznad lampe anđela.
Znaš!


poslovnazenaukuti @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare


Znaš li ovo drvo?
Ogromno,snažno i visoko.Drvo koje živi 2000 godina i koje naraste 50 m visine.
Prekrasan hrast.
Kako živi hrast iz Slavonije na zemlji Dalmacije?
Probajmo!

poslovnazenaukuti @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 27, 2008
Podigla je štap visoko iznad glave.Na trenutak okupljena masa ju je gledala i neki su pošli prema njoj.Mislili su da je od silne tuge izgubila razum,ali ne...ona je savršeno smirena jer zna što radi.Vidjevši nekoliko ljudi kako joj prilaze zamahne štapom prema njima s sjevanjem očiju lupi štapom o zemlju.Vrh štapa tj.raspelo otkine se,a oko mjesta udarca stvori se kovitlac zemlje što se uzdizao sve više i više.Ljudi stanu u nevjerici i ustuknu.Prevelik je bio sjaj njenih očiju da bi uopće tko progovorio ili se pomakno.Promatrali su taj prizor s nevjericom i strahom.
Ona se lagano okrene leđima i samouvjereno podigne pogled u nebo.Štap podigne visoko i napravi zamišljene krugove s vrhom štapa.Vjetar se oko nje dizao polako,pa sve brže i brže.Okolno drveče zatreperi liščem.Trava se počne njihati u pravilnim razmacima,a nebo točno iznad nje zaiskri sjajnim bojama.Gledali su je kako se polako podiže s tla kao marioneta vođena nekom nevidljivom rukom.Njeno tijelo okrene se prema ljudima i oni vide lice potpuno smireno...lice osobe koja zna što čini.Njene usne su se micale i oni začuju glas.Glas ženski duboki,glas što pripada ženi,a opet ne.Izgovarala je riječi...riječi..
"lam rabi alardi dini endavur esta kunis alim"..sve brže i brže.
Pogledaju u nebo iznad nje i prekrasne boje i svjetlo se pojavi.A tada čuju njezin zov.
"Oče! Majko!"...tišina.Pa opet "Oče! Majko!"...zvala je.Vladala je tišina samo vjetar ispode njenih nogu puštao je tihi glas.
Još jednom "Oče! Majko!"...A tada u oblacima oni ugledaju dva lica.Dva prekrasna ogromna lica,kao preko cijelog obzora pojavila su se lica žene i muškarca.
"Zašto nas dozivaš..kčeri naša?" začuje se ženski glas.
"Majko zašto?Majko zašto su otišli oni koje volim?Zašto ste mi podarili besmrtnost kad više nemam za koga živjeti?"
Ženskai lik nježno nakrene glavu i smješak je bio samilostan.Muški lik progovori:
"Dijete naše dali smo ti besmrtnost i beskonačnost da vodiš ljude,da budeš vodilja i nada...da kroz tvoje oči gledamo smrtnike.Vidjeli smo stolječa kroz tvoje oči,vidjeli smo ljude u njihovoj sreči,njihovoj patnji i njihovom stradanju.Vidjeli smo osmjeh djteta...očaj smrtnika...sreču ljubavi..usamljenost srca..moč razaranja."
Ona se okrenula muškom licu i progovori:"Oče! Stolječima sam živjela s ljudima i voljela...odlazila i ponovo dolazila.Bila voljena i mene su voljeli,ali sve su u smrti završili.Sada sam prvi put imala nasljeđe...djecu s čovjekom..jer htjela sam osjetiti daj dar majčinstva i bi prekrasno,ali kratko je trajalo...otišli su prerano..ne želim to!"
"Dijete moje! Mi stvaramo prirodu i poredak stvari...mi dajemo život,ali ne utječemo na volju.Na volju smrtnika niti na tvoju volju utjecaja nemamo...tu moč ne poznajemo."..odgovori joj ženski lik.
"Tvoja je volja bila imati djecu...njihova volja je bila sjesti u taj automobil...a volja vozača je bila sjesti u kamion koji ih je usmrtio...ne utječemo na volju."...odgovori i muški lik.
Na trenutak je spustila glavu kao da gubi nadu.Znala je da je teško utjecati na odluku,ali nade ima i oni to mogu.Oni mogu ono što če ih boljeti.Ljudi su vjerovali u Knjigui,a ona je znala kako se stvara svijet.Odlučno podigne glavu i progovori.
"Ne želim više s smrtnicima živjeti.Želim biti s vama Oče i Majko!Želim stvarati s vama svijet."
Likovi..ogromni likovi su šutjeli.A tada se oglasi muški lik:"Kako čemo onda mi gledati svijet ljudi?Kroz čije oći če to biti?"
"Ovdje u lijesu leže dva para prekrasnih mladih očiju...muško i žensko..podarite im život i gledat čemo svijet i ljude njihovim očima,a korz njih i ja ču vidjeti i voditi vas:"
Dugo je trajala tišina,a onda glasovi počnu u glas.
"U redu kčeri dođi k nama,a mi čemo život dati!" Zatvorila je oči i čekala.Ljudi su vidjeli siluetu kako se uzdiže iznad njihovih glava.Vidjeli su joj lice spokojno i smiješak na licu...i tiho Zbogom!
U času je sve nestalo,a ljudi još trenutak su gledali u praznu livadu i štap kako leži na travi.Tada se netko sjeti,netko priseban i okrene s lijesovima malim.Čovjek u crnom kaputu mahnito počne lupati i otvarati dva mala lijesa.Otvori prvi s djevojčicom...to spokojno lice je bilo isto i on izgubi nadu,a tada trzaj male obrve vrati ga nazad.Polako dijete se budilo kao da je samo spavalo.Otvori prekrasne plave oči i pogleda stranca u crnom kaputu i nasmije se isto kao i majka.Otvoriše i drugi lijes s dječakom koji se probudio i nasmiješio.Oči su mu govorile:
"Dobar dan...dobri ljudi!"

KRAJ
poslovnazenaukuti @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008
Krenula je hladno prema automobilu jer znala je,osjetila je da ono što će vidjeti vidjela je mnogo puta.Vidjela je u svom beskonačnom životu bezbroj smrti,ali nije znala kako će reagirati na smrt voljenog bića.Njeno srce stolječima kuca,njeno srce stolječima ljubi i voli i uvijek su odlazili oni smrtnici,a ona ostajala.Ovaj put je sebi podarila djecu i znala je da je smrt tu,ali nije takav poredak stvari u svemi ru.NE..nije to što je ona ovaj put željela.
I kada su je voljeli,mrzili,dizali u visine ili molili znala je da će opet ispočetka.Ona što je bila svetica,kurva,kraljica,konkubina,seljanka,građanka...sve što je bila u tim stolječima radila je kao prvi put,ali sada je bila majka...samo to.
Policija ju je dovezla do bolnice i uveli je u hladnu prostoriju s bijelim plahtama na bijelim tijelima.Lječnik je pričao i gleado je s čuđenjem,jer ona je bila bez izražaja na licu..bez traga emocija...jer to nije istina,to nisu njena djeca ona zna što je smrt..toliko ju je puta proživjela i čekala je trag života na tri tijela ispred nje...ali ništa.
Potpisala je brdo papira i izašla iz bolnice van.Ljubazni policajci su joj nudili da je odvezu kući,ali odbila je.Htjela je sabrati misli i vidjeti što sad.Njena djeca leže tamo i njen voljeni,a ona to ne može prihvatiti ona što je besmrtna.
Došla je do kuće šetajući i uperenog pogleda u zvijezde...pričala je nerazumne riječi gledajući gore i čekajući odgovor,ali odgovora nema.
Legla je u svoj krevet sama.Još je neke riječi izgovorila i zaspala.Drugo jutro u njenoj kući skupilo se mnoštvo ljudi.Prijatelja i njegove familije jer naravno ona nije imala nikoga...nikada.Sve pripreme za sprovod su napravljene.I drugi dan svanulo je tmurno jutro s teškim oblacima.Na groblju stajala je kapelica s tri lijesa,uplakane svjetine i ona praznog pogleda.Svečenik je pričao i pričao,žene su plakale,ali ne i ona.Povorka je krenula polako,a ona sama u prvom redu.Stali su do grobnih mjesta pred tri prazne rupe jedna pored druge.
I tada je ona odlučila da to neće ići tako.Trebao joj je samo štap...samo dugi štap da bi pozvala one što podariše joj besmrtnost...oni što poredak svemira sami slažu.
Okrenula se brzo i zgrabila od svečenika dugi štap s križem okrenula se prema praznini u polju i podigla štap.

nastavlja se.
poslovnazenaukuti @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
Znam da čekate priču i dovršit ću je,a u međuvremenu ova slika s namjerom!

poslovnazenaukuti @ 16:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008
Živjela je sretno i zadovoljno imala je sve.Kuću,predivnog supruga,dječaka i djevojčicu,psa i bijelu ogradu.Imala je posao i bila zadovoljna s njim,društveni život joj je bio ispunjen prijateljima i skladnom familijom,sve je bilo kao u bajci.
Znala je da je u njenom životu sve prolazno,ali doslovno prolazno.Gledala je djecu kako rastu...supruga kako dobiva prve sijede..susjede kako umiru od starost,a ona je uvijek bila ista...žena srednjih godina..najljepših,bez bora na licu i svježine osmjeha.Često su je zadirkivali:"Zar vrijeme prolazi mimo tebe?"..i doslovno je prolazilo.Odgovarala bi s osmjehom i zrncem strepnje jer znala je da će doći dan kada više neće moći glumiti i morat će otići i sve ostaviti.Bez riječi i bez pozdrava,započeti život negdje drugdje daleko.Ponekad je dugo u noć pisala pisma na stranim jezicima u neke daleke države i nikada je suprug nije pitao kome piše.Pisala je svojim ljubavima...svojim dragim ljudima na nepostoječe adrese i grobove bršljenom zarasle.
Ovaj put je odlučila imati djecu...samo ovaj put u beskonačnosti htjela je ostaviti trag iza sebe,mada je znala da vrijeme prolazi,a ona ostaje i da će otići gledati djecu kako stare,a nju više neće vidjeti.
I toga jutra gledala je sunce kako izlazi u beskonačnosti vremena i s smiješkom konstatirala da sunce i mjesec su tu duvijek kao i ona.Spremala je doručak djeci i njemu.On će ih odvesti u školu,a ona će poslije njih krenuti u drugi dio grada.Sunce je toga jutra bilo neobično crveno,a ona nije prepoznala znak.Doručak je prošao u smijehu i planovima za cijeli dan.Krenula je pospremiti stol kada su svi istrčali iz kuće prema autu...htjela ih je zaustaviti i dati im poljubac,ali već su kasnili.
Spremila se i uvijek uredno izašla iz kuće prema svom automobilu.U daljini niz ulicu vidjela je policijski automobil.Pomislila je kako se negdje nešto dogodilo.Automobil se zaustavio na ulazu njihove kuće.Dva policajca su izašla van i skinula kapu.
"Gospođo...dogodilo se nešto strašno!"

(nastavlja se)
poslovnazenaukuti @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
            Kažu mi da moje riječi bole.
            Da moji postupci su okrutni.
            Možda je tako!
            Možda sam ponekad hladna i okrutna,
            ali to sam ja!
            Bez pretvarnja,bez lažnih obečanja,
            slatkih riječi koje bacamo u vjetar.
            Jeste li ikada pomislili koliko smo riječi izrekli
            i pogazili već drugim treptajem oka.
            Povrijedila sam monoge,a najviše sebe samu
            jer sreču tjeram od sebe.
            Eto samo toliko...samo malo!
poslovnazenaukuti @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 19, 2008
Koliko puta ste se našli u neoduimici kupovanja rođendanskih poklona?
Tako sam i ja ovaj tjedan imala zadatak kupiti poklon prijatelju za rođendan.Naime oni žena su strasetveni obožavatelji slaganja puzzla.Često znaju stima biti nad njima i slagati ih u tišini.Kada smo ih znali obići uz kavu dobijemo i zadatak složiti barme deste puzzli.Lagala bih kada bih rekla da slike nisu krasne...oni bi često imali zadani motiv i birali slike koje se sastoje od 3 ili 4000 komada.
U jednom razgovoru spomenuli su da bi složili sliku Mona Lise,ali da ju je teško naći i obavezno mora biti Ravensberger puzzl.
Tako je meni palo na pamet da bi bilo zgodno njemu za  rođendan kupiti tu određenu sliku.
Najmiliji i ja tako krenusmo u nemoguču misiju pravac metropola.Ja kao ja i ne ljubitelj shoppinga uliječem u centre i pravo na police puzzli,ali svi su motivi tamo,ali ne i Mona Lisa!U jednom centru ljubazna trgovkinja nas uputi u specijalizirane knjižnice,da bi tamo moglo biti.Ok...moj najmiliji okrene oćima jer moramo u centar grada.
U prvu knjižaru koju smo naišli pitam za puzzl Mona Lise,a trgovac mi reće:"Nemamo nažalost,ali imamo Madonnu na stijenama."
Pogledam ga u čudu,pa zar je to moguće uspoređivati,pa samo je jedna Mona Lisa...nema zamjene.Ok...napustimo knjižaru i krenemo dalje.Potraga je trajala cijli djedan i napokon je nađemo vjerovali ili ne u knjižari u centru Vraždina...no dobro bilo nam je uz put.Sva sretna i preretna odem na rođendan s Mona Lisom u ruci i još skupljim vinom u butelji.Ja još večeg uzbuđenja nego domačini jer htjela sam vidjeti izraz lica kada vide da sam našla određenu sliku.
Prijatelj se nasmije i kaže:"Lidija vidi Mona Lisa...baš smo je ovaj tjedan složili!"...okrene se k meni i kaže:"Sada tražimo sliku Madonne na stijenama..prekrasna je!"...Moj najmiliji samo što nije puko od smijeha,a ja zatražih da otvori onu bocu vina jel mi je stvarno bio potreban gutljaj.

                                                            
                                                             
Madonna na stijenama
poslovnazenaukuti @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, listopad 17, 2008
Što mogu kad vas volim cenzurirati!



Sto puta sam govorila i opet ponavljam da je moj blog-moj dnevni boravak!Ja ga uređujem,spremam,pišem i brišem.Ne volim nečistoću u svom boravku i puštam samo dobre ljude dobrih namjera.NE ne volim kritike,što ću Ovan sam! ! !
Ali znate što volim...što obožavam?
Ljubomoru..avuu...kad osjetim netko da je ljubomoran na mene..a priznajte žene da je to super osječaj...moj ego koji je i onako velik podigne baš kao dobra štikla 8cm!Volim taj osječaj!Volim kad idem ulicom...a prolaznici ili poznanice kažu "Dobar dan!Kako ste danas lijepi!" a misle "Joj da je meni takva čvrsta guza i ravan trbuh!" Baš godi..o da!
Zato ja volim uzeti metlu i počistiti moj dnevni boravak i reći ...IŠŠŠ stare kokoši!
poslovnazenaukuti @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 16, 2008
Blago Zadro

Imala sam čast!


poslovnazenaukuti @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008
Ovaj post je možda neobičan za mene,ali me potaknuo danas jedan SMS...

Često me pitaju zašto sam takva okrutna i hladan?
Jesam, zaista jesam.Ovan sam u horoskopu i inatna sam i okrutna.Rijetki su oni kojima dopuštam da me uistinu upoznaju.
Radim s ljudima i životinjama (pravim)....cinična sam i ponekad uobražena.Jedna osoba mi je nedavno rekla "Kad tebe čovijek vidi uplaši se tvoje visine i dignute glave....izgledaš prepotentno i nimalo simpatično."
Znam da je to istina na prvi pogled,ali kad peogovorim te barijere nestaju.
Što se tiće muškog roda nikada nisam imala problema,dobro to ću zahvaliti svojoj vanjštini i majci prirodi:)))
Oko mene su uvijek i često ne dospiju ni progovoriti da ih ne srežem jer dovoljan je pogled da odlučim tko mi može prići.
Znam da ovo zvući prepotentno,ali to sam zaista ja!

Nikada nisam pokazala slabost niti ne želim.Suze mi jedino mogu izmamiti moja djeca,ali u rijetkim trenucima jer sam čvrste ruke.Suze smatram slabošću....cmoljenje i moljenje za ljubav e to smatram najvećom slabošću žena.I ne razumijem žene koje puštaju suzu da bi muškarci se tada osječali krivim...ne to nije moj stil...zato me moj najdraži prije svega cijeni..a to mi je najvažnije kada vidim poštivanje osobe koju voliš.
Najjače mi oružije ignorancija,a ka d ja nekog ili nešto ignoriram tada led se širi oko mene:)))A kad nešto želim, e tada ništa mi na putu ne može biti jer ovan sam i rušim sve!
Eto,ovo se može nazvati prepotentan post ili jednostavno JA!



poslovnazenaukuti @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, listopad 14, 2008
Danas mi se javio jedan stari dobri prijatelj za kojeg nisam čula od 91 god.Preko ljudi koji su na ovom blogu i prepoznali su jednu moju priću...tj. prvi moj post i pričali s njim on je tada shvatio tko sam i da smo zajedno pohađali školu u dvorcu Eltz.
Dragi moj Slavene hvala ti što si se sjetio mene...dvorca...kazališta i profesora Mraza.
Evo priče o djevojčici i klaviru.



Bilo joj je samo 4 god.kada ga je prvi put ugledala.Majka ju je povela na kavu k svojoj radnoj golegici.Dok su njih dvije pričale mala djevojčica pretraživala je prekrasnu staru kuću debelih zidova i mirisa po naftalinu.Ušla je u jednu veliku mračnu sobu i vidjela na sredini sobe nešto veliko crno.Prišla je bliže i ugledala nešto što je nalikovalo stolu ali imalo je samo tri noge....gornji dio je bio podignut i poduprijet elegantnom šipkom.Priđe još bliže čudeći se tom veliko i neobičnom stolu.
Ugleda poklopac i počne ga dizati...teško.Ispod poklopca pojave se tipke požutjele u pravilnom redu,a između njih red tanjih crnih tipki.Što će se dogoditi ako ih takne,a tako su je privlačile?
Dodirne onu prvu s lijeve strane i začuje duboki ton koji ju tako prestraši da joj padne poklopac dolje.U to doskočiše majka i prijateljica.Djevojčica je sjedila na podu u suzama.."Mama,pojest će me ovo čudovište!"...majka je primi u naručje i smiri"Djete moje to je klavir,najljepši instrument."  odgovori mama.Prijateljica sjedne i odsvira neku nježnu melodiju...mala djevojčica u strahu i velikom čuđenju sluša i polako se smiruje u majčinom zagrljaju.
Prošlo je par godina i ta curica upiše školu solffega i svirala je najljepše etide u samom dvorcu Eltz.
Bila je očarana klavirom išlo je sve bolje i bolje....redali su se glazbenici koje je tako vješto svirala,a koncerti su bili sve češći i češći.
A onda je došao rat.Nema klavira,dvorca...a curica je pobjegla i zaboravila svirati....nikada više nije sjela za klavir.

poslovnazenaukuti @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 13, 2008
Čekam te dok putuješ.
Čekam te dok pričaš tamo daleko.
Čekam te s ovom pjesmom.
Nek ti na usnama ostanu ovi stihovi dok 
čekam te:

              Kelner vino natoći
da pijane oći
ne gledaju više u nju...
Od večeraš nam srca
zajedno nisu,
razdvojeno put putuju...

Bosnom behar probeharao,
mene život razočarao..
Svuda behar na nju miriše,
a ja uzdišem..

Malo car, malo sluga,
malo sreča, malo tuga,
al' ljubav ostaje...
Ovo moje ludo srce
nikad nije znalo
da slaže i da sakrije..

poslovnazenaukuti @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008
                     


Danas u ovaj prekrasan sunčani dan ja promatram kroz prozor ples spodoba meni stranih.
Spodoba što se kriju iza sjajnih maski i mirisnih zvijezda,što mame slatkorječivo.
Danas gledam i smijem se spodobama jer ja sam u bijelo ogrnuta i imam svoje male spodobe što me čuvaju.
Danas i ne samo danas ja znam i umijem spodobe vidjeti u divljem zavodničkom plesu.
Smijem se spodobama!
poslovnazenaukuti @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, listopad 11, 2008
Evo nešto za vikend.Lijepi i veseli mi bili ovi dani s puno priče,kavica i smijeha,pa dijelim smijeh s vama.
Uživajte u ovim pojmovima:

Pojasnjenje pojmova:

 

1.      Autobus - vozilo koje ide dva puta brze kad trcite za njim  nego kad sjedite u njemu,

2.      Pulover - odjevni predmet koje mora nositi dijete kad je mami zima,

3.      Ples - vertikalna frustracija horizontalne zelje,

4.      Ekonomist - ekspert koji ce znati sutra zasto se ono sto je  predvidio jucer nije dogodilo danas,

5.      Ginekolog - osoba koja radi tamo gdje se drugi zabavljaju,

6.      Intelektualac - osoba koja je u stanju misliti dva sata na  drugo osim na seks,

7.      Migrena - najvise upotrebljavana kontracepcija kod zena,

8.      Brak - zajednica u kojoj dvoje ljudi rijesavaju probleme koje  ne bi imali da su ostali sami,

9.      Zubar - madjionicar koji vam stavlja u usta dio onoga sto vam  je izvukao iz dzepa,

10.     Pesimist - optimist koji ima iskustva,

11.     Programer - osoba koja na neobjasnjiv nacin rijesi problem za  koji nisi ni znao da ga imas,

12.     Psiholog - osoba koja gleda ostale kad u prostoriju udje lijepa zena,

13.     Budilica - instrument izmisljen da bi budio one koji nemaju malu djecu,

14.     Zvijezda - osoba koja cijeli zivot tesko radi da bi bila  poznata, a zatim nosi velike tamne naocale da ju nitko ne prepozna,

 

poslovnazenaukuti @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008
Sasvim tiho ponekad i skoro uvijek vrisnem tiho tvoje ime.Zašto? Često me pitaš i nježno se nasmiješiš.Lice ti ne vidim samo glas je tu,ali ja osjetim taj zadovoljni osmjeh.
Jer kad svakodnevica lupi i kada dan je težak kao olovo tvoje ime tiho dođe i zazove buru...glas ne puštam,ali vrisnem jako..prekojako! ! !
Smiješ se mojim riječima i mojim izrazima...govoriš mi da sam dijete i pamet u glavu svaka je tvoja završna rečenica,a ja? ?
Ja ostanem s smiješkom na licu i opet sam te uspjela nasmijati i uvesliti ti dan ranim jutrom.
Pričamo.Mada više ti nego ja....do riječi ne mogu doći i zaustavim te i smijem se dok mi se ramena tresu.I onda je tvoj smijeh neizbježan jer ne možeš odoliti.Volim te razgovore naše...volim tu naviku...volim svakodnevne opise što radiš i planiraš...volim blesavo pitanje"Kako si?Jel radiš?"....Volim prekinuti vezu jer moram ići..obavezno prekidam ja.
Ostavljam te bez riječi,a ti još imaš samo za nešto reći!
Zato često vrisnem tvoje ime!
poslovnazenaukuti @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008



Ništa posebno...samo odmor uz pogled i glazbu...ništa posebno!
poslovnazenaukuti @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008
Kućica u cvijeću



Želim sve:
Kučicu u cvijeću....mirisne zvijezde.....cappucino i kavu svako svoje!
Imam glas:
Topli,nježni.....svakodnevni....opis i svakodnevnicu...i male glavobolje.
Nemam 
SLIKU!
poslovnazenaukuti @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

                        koliko dana ima
                        u rumenoj ruži
                        koliko dana ima
                        u crvenom  vinu
                        koliko dana ima
                        u modrom satenu
                        na kojem
                        gizdavo i časno
                        sebe pokazuješ
                        pokazuješ nepostojanje u bijelom
                        i sjaj sahranjen u bezumnom času
                        koliko dana ima
                        u vječnosti čudnoj
                        što me kani prevariti
                        kaži dragana moja
                        koliko dana ima
                        u komadićima dragocjenim
                        što ih kuješ meni
                        od smaragda i žada
                        a ja ću uveličati tvoju vjeru
                        poput dragulja u stijeni
                        da ovi olistali ljiljani znaju
                        koliko dana još ima
                        do dana

                        

                        
                           
                        
                        
                        

              

 
 
poslovnazenaukuti @ 20:07 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, listopad 5, 2008
 
                   Nije lako biti žena, bilo gdje na
         svijetu.
                   Pametna, lijepa i ambiciozna:

                            Druge žene te mrze.

                           Muškarci te se plaše.

                 Lijene misle da želiš im uzeti radno
        mjesto.
          Ako imas novaca - ili si sponzoruša ili si
       ljubavnica.
                       Ako sama zaradjuješ - glupa si.

                       Ako puno trošiš - rasipnica si.

                     Ako imas dugačak jezik - kučka si.



                           Ako šutiš - mutava si.

                   Ako se dotjeruješ - imaš nekog drugog.

       Ako se ne dotjeruješ - zamijenit će te drugom koja
       se dotjeruje.
         Ako imaš muške prijatelje - ili su ti momci ili
       ljubavnici.
                       Ako si neudata - nešto ti fali.

                         Ako si udata - budala si.

                 Ako si ipak udata - zašto nemaš karijeru?

                   Ako imas karijeru - zašto nisi udata?

                       Kad se udaš - kad češ roditi?
                   Kad rodiš - kad češ roditi drugo
             dijete?
    Kad rodiš dvoje - ti ništa ne radiš? Pa zar nisi imala
    nekakvu karijeru?




                                                 
poslovnazenaukuti @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008

Opomena

 

 

    
                
    
    
     
                               Cuj, recu cu ti svoju tajnu:
                               ne ostavljaj me nikad samu
                               kad neko svira.
     
                               Mogu mi se uciniti
                               duboke i meke
                               oci neke
                               sasvim obicne.
     
                               Moze mi se uciniti
                               da tonem u zvuke,
                               pa cu ruke
                               svakom pruziti.
     
                               Moze mi se uciniti
                               lepo i lako
                               voleti kratko
                               za jedan dan.
     
                               Ili mogu kom reci u tome
                               casu cudesno sjajnu
                               predragu mi tajnu
                               koliko te volim.
     
                              O, ne ostavljaj me nikad samu
                              kad neko svira.
                              Ucinice mi se negde u sumi
                              ponovo sve moje suze teku
                              kroz samonikle neke cesme.
     
                              Ucinice mi se crn leptir jedan
                              po teskoj vodi krilom sara
                              sto nekad neko reci mi ne sme.
     
                              Ucinice mi se negde kroz tamu
                              neko peva i gorkim cvetom
                              u neprebolnu ranu srca dira.
                              O, ne ostavljaj me nikad samu,
                              nikad samu,
                              kad neko svira.
     
     
     
          D.M.
    Želim reći nešto...ne znam ni sama,ali pali mi na pamet ovi 
    prekrasni stihovi!
poslovnazenaukuti @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 2, 2008
Evo dođoh s posla i zapalim cigaretu i sjednem za komp vidjeti što ima...ostanem pafff jer opet Cro je izbrisan..ne mogu vjerovati.
Pratim već to par dana i uporno čovjeka blokiraju,a ni jednom riječju nije uvrijedio našu cjenjenu manjinu.
Dam si misliti...e moji Zagrebački Indexu...sorry ostalim Purgerima,ali ovo nije fer...ovo je BLOGER.HR...zar ne?

Ovakoc..nadam se da ćete ovo pročitati.
Ako ja napišem post o dotičnoj manjini tj. srbima..namjerno ne pišem velikim slovom jer veliko slovo je poštivanje.
Napišem post o tome što je manjina napravila meni 91 god. kada sam prživjela zarobljavanje i maltretiranje u Mitrovici...ako sam Vukovarka što i jesam,ako napišem da su mi srušili sve i pobili pola familije i pozovem se na ostale Vukovarce,a vi znate što znači taj grad i napišem da dan-danas ja nemogu ekavicu provariti jer ekavicom je svaka moja batina bila popračena,ako napišem da ih proklinjem svaku noć i da ima iskreno želim još stotine NATO-vih napada i sravljavanja kao što su oni moj grad sravnili,ako napišem da Cro je u pravu kada im milu majku spominje
DA LI ČE TE ME BLOKIRATI? JER OVO ONDA NIJE BLOG.HR...BRIŠITE HR.



BDW..otvaram nerigistrirane da ostave komentare Hrvati..koji imaju mišljenje o blokiranju Cro-a....tko želi neka se potpiše,a u jedno umoljavam neregistrirane tipa vrijeđanja nekih blogerica da se ne pojavljuju jer će biti brisani...voljena nacija ima pravo se izjašnjavati
poslovnazenaukuti @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare