Blog - listopad 2009
četvrtak, listopad 29, 2009
arhiva


Subota večer.
Uzbuđena sam jer večeras ću biti s njim.
Nervozno gledam u sat i odmjeravam vrijeme koliko mi treba za spremanje.Spoj je toćno u pla 9.
Odlazim pod tuš i uživam u kapljucama vode dok mi miluju tijelo.
Mirisne kupke me opijaju...i ja ga zamišljam pored sebe.
Izlazim ispod tuša i ritual kremica koji je nezaobilazan oduzima mi vrijeme.Pogled na sat ubrza me.
Oblaćim sexi donje rublje i malu crnu haljinicu...crne štikle i zadovoljno se pogledam u veliko ogledalo.
Linije moga tijela u toj haljini su savršene...još dodatak nakita i moj dekolte je neodoljiv.
Kosu razbaruši onako kao on voli i nabacim malo šminke,onako decentno.
Sad će pola 9.
U tanku kristalnu čašu natoćim si najbolje vino....Shardonay...berba 98...odlićna godina za vino.
Počinje..on je tu...naravno u odijelu i kravati...kaže!
O kako je zgodan....savršeno mu pristaje uloga poslovnog čovjeka....mislim.
Prića počinje.Kako smo...što smo danas radili...kakvo je vijeme...i naravno brdo komplimenata.
Nervozno se okrečem na stolcu jer znam što slijedi.
Njegove su rijeći bile prve....mazi me rijećima....opisivao što će mi raditi....prekrasno.
Vračala sam mu istom mjerom...polako i sexi...uvod je jako bitan!
Onda je krenulo nešto žešće
Bilo je tu i.....uf
Bilo je tu i...oh
Bilo je tu.....da,još
Bilo je tu.....želim
Bilo je tu.....jaće
Bilo je tu.....brže
Bilo je tu.....gotovo!
Na kraju obavezno pitanje "Da li si uživala?"
"Naravno dragi bilo je predivno!"
Od silnog napora obrisla sam čelo od znoja i razmazala šminku,otkopčala mi se ogrlica,a naramenica haljine skliznula niz rame.
Ali nije bitno....nije me vidio jer sam i dalje za svojim kompom u dnevnom boravku...a on miljama daleko!


PS...bila sam u piđami.....rašćupana i bez šminke s naočalama na oćima i čašom cedevite u ruci:)
poslovnazenaukuti @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Preumorna za pisanje.Prumorna za čitanje.....svratit ću do vas još za koji dan.....


poslovnazenaukuti @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, listopad 27, 2009
Kako preživjeti četiri dana bez mame?
Pravila...što ne smijemo:

1.Pospremiti krevet ujutro.
2.pojesti doručak prije škole.
3.Trčati oko zgrade u starim tenisicama...samo novim.
4.Napisati zadaću.
5.Otići u krevet prije 9h.

što smijemo:

1.Uživati u krevetu do 5min prije polaska škole.
2.Trčati za vrijeme odmora u obližnji fast food po hambić.
3.Biti cijeli dan u novim tenisicama,a navečer ih baciti ispod kreveta.
4.Juhuuuuu....četiri dana bez zadaće.
5.Gledanj strašnih filmova do poslije ponoći.

Draga mama ne brini bit ćemo dobri dok te nema!


poslovnazenaukuti @ 19:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, listopad 24, 2009
Znam da bi mu se ova pjesma svidjela,jer volim je i ja...
za Vika......tamo daleko



poslovnazenaukuti @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, listopad 23, 2009
I baš ovako!
Volim kišu!

poslovnazenaukuti @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 22, 2009
Mali odmor!
Neke lijepe stvari...neki lijepi razgovori!
Hvala na riječima...hvala na glasu!
Mali odmor!
poslovnazenaukuti @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, listopad 20, 2009
Jesu vam poznati oni radni dani kada ujutro ustajete i pomislite:"Ah,odradit ću i ovaj dan,pa poslijepodne imam vremena za sebe i obitelj."....Tako je počeo jutros i moj radni dan danas.
Jutro je prolazilo manje-više dobro...hladno i onako laganini.
A onda!
Ulazi čovjek srednjih godina meni poznat kao malo naporniji klijent.Stao je točno ispred mene i pružio ruku prema mojoj KUTI dodirujući mi gornji gumb.Ustuknula sam,ali on zamnom
"Reći ću ti nešto u povjerenju...nešto između mene i tebe."...počinje on laganim tonom još uvijek pružajući ruku prema mojoj KUTI.
Ok...taj gospodin mi je poznat kao sasvim normalan sredovječni muškarac s obitelji...kao poznati vinar...i nekim pristojnim glasom u našem malom mjestu.
Tako ja uzmićem sve do zida,a njegov ton sve višlji i višlji:
"Svi ste vi isti...varate nas....ja sam htio ovo...a dali ste mi ono...pokrali ste me...ali među nama samo da ti kažem da si podla i nije korektno"...nabraja on tako u nedogled tim optužbama,a ja blijedo gledam o čemu on do vraga priča.
A onda je nešto puklo u meni....navala adrenalina je bila prejaka.
Inaće imam jako dobru kontrolu s obzirom da radim s ljudima i visok prag tolerancije,ali ovaj adrenalin me puko do kraja.
Uspravim se i pdihnem glavu što mi daje prednost u visini i dominaciji...popravim KUTU i primim ga za ruku tako daje odletjela mu do bokova.
"Gospodine.Ne dopuštam da tako razgovarate samnom...izvolite odmah napustiti prostoriju i ispričati mi se za ove uvrede!"
E sad sam ja koračala prema njemu što sam višlje mogla...podigla ruku i pokazala prema vratima.Ustuknuo je jer nije se nadao da ću krenuti prema njemu.Tako hodajući unazad stigao je do vrata.Ispružila sam ruku otvorila vrata i slavodobitno rekla "VANNNN!"
Otišao je uz neke pretnje sebi u bradu,a moj adrenalin je dosegnuo vrhunaca.Imala sam osječaj da sam bila u stanju skočiti mu za vrat.
Cijelo poslijepodne razmišljala sam da sam ostala smirena i samo kimala glavom dala bi mu do znanja da je u pravu što nije bio...a ovako sam ipak morala reagirati malo grubo i dokazati svoju nevinost.
Tako je to kada radite s ljudima i orate biti ljubazni...pa ne baš uvijek zar ne?
poslovnazenaukuti @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, listopad 17, 2009



Moja ljubav prema tom sportu seže u najranije djetinjstvo.U našem gradu nedjeljne utakmice su se odvijale uvijek dopodne što je bilo jako praktično za moju mamu i baku.Poslale bi djeda i mene na tekmu da bih one na miru napravile nedjeljni ručak.On bi me stavio da stojim naprijed na njegovom Tomosu i tako bi se odvezli do stadiona.Obožavala sam stadion i tribine.Uvijek bi zauzeli visoke pozicije tako da bih ja sve vidjela.Uz sjedenje uvijek sam dobivala kikiriki što me veselilo,a i mog djeda jer sam bila mirna.Čudila sam se onim igračima dolje što su trčali za loptom,a tek navijaćima...oni su znali sve majke igraća i često ih spominjali...vjerojatno zato što one nisu bile tamo...mislila sam.A tek onaj strićek u crnom s prekrasnom sjajnom fućkom...kad bi on svirnul svi bi se podizali s tribina i opet spomenuli njegovu majku...i nju su znali jer je bila jako spominjana.Kada bi bio gol djed bi me podigao na ramena da bolje vidim.Bio je to divan prizor.Jedan igrač,onaj što je dao gol bi trčao,a ostalih devet bi ga lovili,vjerojatno bi on pobjegao sa tekme,ali su ga uspjeli stići i baciti na travu...za svaki slučaj...jer treba golova još on dati.Rukicama bih pljeskala jel su ga stigli i jako ljubili i bacali se na njega...prekrasno.
Onda je moj ujak postao onaj strićek u crnom i ponekad bi se sa utakmice vračao probušenih guma što je mog djeda jako znalo naljutiti.Meni osobno jako se sviđala njegova torba.Bila je puna nekih malih bilježnica i crvenih i žutih kartončića.Jednom sam zaključila kako bi ovi žuti bili puno ljepši kada bi na njma nešto bilo.U svojoj kreativnosti uzela sam bojice i nacrtala ljepe crveno-plave cvjetiće na žutoj pozadini.Sad zamislite facu igrača kada bi mu moj ujak pokazao žuti karton s mojim cvjetićima.No dobro,dobila sam zabranu igranja s ujakovom torbom.
Nadalje život i moja tjelesna građa odvela me u drugi nježniji i individualni sport u kojem sam bila prilićno dobra.Nekoliko medalja na općinskim natjecanjima,ali nogomet je uvijek bio blizu mene.
Voljela sam atmosferu stadiona i onaj adrenalinkoji te podigne u toj masi...neopisivo.Obišla sam najveće...Maksimir,Gradski vrt.Poljud,Kantridu...čak i Sarajevski Koševo i naravno tada najveći Marakanu.
U našoj kući najveći događaji baš su bila Europska prvenstava i Mundiali.Pratili smo sve.
Pamtila sam najveće...(e sad u daljnjem tekstu neka mi ne zamjere pravi poznavaoci nogometa što ću neka imena napisati kako se izgovaraju jer neda mi se na netu tražiti kako se točno piše Karl Hanc Rumenige:))))
Voljela sam Engleze..Talijane....Mišela Platinija..Van Bastena...pogotovo vikanje komentatora "Evo Tigana!":)))...pa Maradona i njegovu Božju ruku s Englezima.Nravno bili su tu i naši Mlinarić,Deverić,Gudelj i moja jedna velika ljubav,ali neću spomenuti ime jer je poznat ha ha
Pratili smo i zlatne mlade koji su poslije osvojili treće mjesto 98.Bila sam fan Šukera naravno,pa slavonka sam.
Njegova ruka na žili kucavici prije izvođenja jedanaesterca još živo pamtim kao i njegovo smještanje Šmajhelu.
I danas u mojoj obitelji nogomet je prisutan redovito i danas moj suprug poznaje majke svakog igrača uz dodatak kojeg sveca.I danas mi je smješna trka jednog igrača dok ga devetorica love po travnjaku i danas ja VOLIM NOGOMET.

poslovnazenaukuti @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 14, 2009


"To sam samo mala ja!".....s tom rečenicom mala plava djevojčica ulaiz u stan.Školsku torbu uredno odlaže i trći mamai dati pusu.
"Kako je bilo u školi ribice?".......upita mama koja upravo završava večeru i stavlja na stol.
"Odlično!Dobila sam 4 iz engleskog!"......odgovara djevojčica s ogromnim plavim očima....pravim maminim.
"Zar to nije mogla biti petica?Mogla si se malo potruditi.Ti znaš engleski dobro za drugi razred."....mama će onako usput tek radi reda i s osmjehom jel i četvorka je dobra ocjena.
"Ne želim peticu!"...odgovara djevojčica i napući usnice.
E sad mama zastane i pita:
"Zašto ne petica,pa bolja je od četvorke?"....mama će u čudu.

"Učiteljica ljepše piše četvorku od petice i baš mi se sviđa broj četiri!"...odgovori djevojčica i odskaće veselo u svoju sobu pjevajući neku pjesmicu na engleskom.
poslovnazenaukuti @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 12, 2009
Ja bih rekla domišljat muškarac!!!

poslovnazenaukuti @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, listopad 10, 2009
Kažu da ga je prva vidjela i vinula u visine.Mnogi ne znaju u kojem spotu i pjemi.
(netko me pitao kako je došao tamo...evo ovako)
pogodite tko

poslovnazenaukuti @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, listopad 9, 2009
Eto i baš kad sam odlučila potuditi se biti romantična
oni meni uzeli jedinu inspiraciju!!!!!!!!!!!

poslovnazenaukuti @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, listopad 6, 2009
Dajem nešto iz arhive.Za one koji misle drugačije:)))



No što je romantika?
Možda ja stvarno nisam romantična?
Ali probala sam nekoliko puta biti..časna riječ.
Prvi put:
Živjela sama u apstinenciji 2 god...vjerovali ili ne.Tek doseljena u novi grad zaposlih se.Mlada zgodna i naravno ponuda bilo ali...nije bilo ono nešto..kužite.
A onda pojavi se jedan crni zgodni i pozove me na kavu i ja pristanem.Nađemo se u to ljetno večer u jednoj slastičarni.Kavica sokić i priča naravno.Vidim gleda me s oduševljenjem.Predloži on šetnju uz rijeku kroz park.Pala je noć i bilo je romantično valjda?Znam da sam ja gorila od želje a on priča o povjesti grada i prekrasnom parku.Ok..gledam drveče,a u mojoj glavi slike s faksa o štetnicima na listu bukve.Mahnem glavom otjerati groznu sliku profesorice s ogromnim dudama i napadnom šminkom.
Dalje...Gledamo rijeku...prekrasna plava voda nevjerojatne brzine i on me pita jel ljepa.O da..a u glavi slika kako mi je vruče baš bi skočila u nju.No sve sam lijepo ja slušala,a onda on ponudi da sjednemo na kamenu klupu...prekrasna klupa,a u mojoj glavi....čovjek kako se muči i znoji dok je pravi.
Sjednemo na klupu,a on pogleda u nebo i pita me da li vidim prekrasne zvijezde...O da vidim,ma vraga vidim nisam zela naočale.Okrenem se prema njemu i počnem ga divlje ljubiti...skidaj gače dosta te romntike za dvije godine.
Danas je taj crni moj suprug i umire od smijeha kad spomenem klupicu.
Drugi put:
Poslije nekih 7 god. braka i dvoje djece moj dragi predloži malo putovanje na more,onako jedan vikend bez djece.Romantika ga privukla.Ok...velim ja odmor će nam dobro doći.
Krenemo lagano kroz šumovit kraj prema moru.Prekoromantične šume prolaze mimo nas.Kroz prozor ih gledam a u glavi slika Crvenkape...zašto?Nemam pojma ali to mi palo na pamet i prasnem u smijeh.On me pogleda i pita što mi je.Ja mu opišem sliku iz glave i eto romantičnog smijeha do mora.Nisam ljubitelj mora i vručina,ali eto kad smo već tu.Stanemo u jedan restoran s prekoromantičnim kockastim stolnjacima i lila zavjesama..e čak bila i svjeća..ah to moram dodati!Moj dragi narući romantićne škampe i još neke morske plodove.Romantično se gledamo uz svijeću i kockaste stolnjake i jedemo.Uz prvu čašu vrhunskog vina osjetim romantićno stezanje i previranje u želucu.Ah što da vam velim završim na hitoj s romantičnim trovanjem želuca.
Sad pitam jesam li romantična?
poslovnazenaukuti @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 4, 2009
Često mislim da sam sretna,da je moj život ono što sam htjela.
Da li sam ga htjela ovakvog...ne sječam se više!
Da li bio osoba s kojom živim možda trebala biti netko drugi?...Ne mislim više na to jer lijepo mi je.
Zašto tražimo uvijek nešto bolje od ovog što imamo,a bitne stvrai nam promiču!
Zaustavit ću vrijeme na čas i gledati oko sebe što imam.
Imam sve i trudit ću se da dugo imam ovo!

PS.....inspirirana dodirom ljubavi...poznate ljubavi koja je uvijek uz mene.
poslovnazenaukuti @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, listopad 2, 2009
              Evo naparavit ću tj. naslikat ću sliku...svoju sliku!
  
   Treba mi malo žutog lišća...malo sivog neba....koji orah i klip kukuruza.

   Treba mi veeeelika buća.....miris pečenog kestena i vrć uzavrelog mošta.


   Na odmet nije crveni kišobran i mokre noge......na odmet nije moje odlično raspoloženje.

   Jer obožavam kiše jesnje...i ovo vrijeme!!!


poslovnazenaukuti @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare