Blog - ožujak 2008
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
Odmah na početku ću naglasiti da je ovo citat iz jedne knjige ali neću otkriti koje.
Meni jako drage iz dana kada sam tulumarila i vjerovala u neki drugi svijet.


      Otvori usta i sakrij se iza njih.

Moje je ime Johnny Walker.Izgovara se isto kao što se i piše.

Ja ne radim nigdje: isuviše sam lak za težak posao,isuviše sam težak za lak posao,
isuviše sexi za noćni posao.

Još nitko nije otišao na sud jer je ubio tuđi duh.

Ima ljudi u duštvenim bolnicama
 koji su tamo proveli po trideset krvavih godina
samo zato što su razbili prozor u svom vlastitom stanu.
Volim te.
Neznam kako se to kaže na kalifornijskom.
Počeo sam čeznuti za zavičajem;za nekim toplim krevetom,ljudima koje sam poznavao,
za nekim mirnim ulicama,za nekim lukama u kojima je voda ružičasta sa zalaskom sunca.
Za nekim djevojkama koje sam ostavio iza sebe nabrzinu pakujući se sebićno za put. 
Kako je to kurvinjski osječaj,ta čežnja. 
Ne nostalgija,ne patnja zbog toga što si nekud daleko otišao-to je bila čežnja u najčistijem obliku,
uvijek sanjaš o nećem-DRUGOM!
poslovnazenaukuti @ 17:55 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, ožujak 28, 2008

Trebala joj je inspiracija i to što prije.Brzim koracima prelazi široku ulicu dok joj lice šibaju sitne kapi kiše kao iglice u njenu meku kožu lica.
Izdavač je stišće,njena knjga poezije idući tjedan treba na obradu.Kada je čula za tu naruđbu izvukla je neke pjesme iz starih zapisa,ali to nije bilo dovoljno za izdanje.Mozak joj radi,ali inspiracije nema.Ništa.Prazno.Zustavi se pored nekog izloga trgovine i počne nervozno kopati po torbici.Cigareta će joj razbistriti um i vratiti percepciju potrebe za pisanjem ljubavne poezije.Prvo pod rukom osjeti mobitel,odbaci ga nervozno ali se predomisli.Otvori imenik.Pa da..on ..on je tu pod prvim slovom.Nazvat će ga.Mobitel nije dugo zvonio i ona začuje poznati bariton.Pristao je odmah,za sat vremena u njenom stanu.Dovoljno da se sredi i makne one nepoželjne stvari u stanu.Došao je na vrata i ona mu otvori skoro gola.Privukla ga je k sebi i bez riječi poćela silovito ljubiti..vukla ga je u sobu.On zadrhti tamo ispodnjenog trbuha.Da to je to.U sobi okrene se i pruži preko stola njemu pokazujući svoju bijelu i čvrstu guzu dok joj niz bedra cure slatki sokovi.On brzo svuče hlaće i divlje uđe u nju,u njenu toplu,vlažnu i tako željnu pičku.U njenu oazu inspiracije.Ševio ju je brzo pa polako bez prestanak,a njenoj glavi nizale su se slike.....maslačak,nebo....oblak..more...toooo...joššš..tooo...jebi me...vjetar,livade...neka nježnost.Zgrabi papir i iz pičke na kičmu,preko ramena u ruku u olovku krenu pjesme.Pjesme najnježnije,ljubavne,senzualne....ona je kraljica poezije dok joj je dobar kurac u pički.
Na vratima zahvalila mu je uz smiješak bez poljubca.Zadovoljna jer pjesme su tu s smješkom krene u kupaonu pod tuš isprati inspiraciju sa svoje oaze!

poslovnazenaukuti @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 25, 2008

Bila je mlada i tek zavšila srednju školu.Odmah potom se zaposlila u tvornici tekstila i od prve plaće kupila si najljepšu haljinu u najljepšem izlogu u centru grada.Spremala se za večer pred sobom s još dvije prijateljice našla se u veseloj atmosferi gradske kavane.On je bio uglađeni muškarac stariji od nje u skupom odijelu po najnovijoj modi.Stajao je za šankom i primjetio je.Ona ga je gledala očarano i prijateljice su to primjetile.Prišao im je i počastio pićem.Večer je brzo prolazila,a ona je željela što duže biti u njegovom društvu.Na kraju večeri otpratio je do kuće i nježno pomilovao po vrelom obrazu.Bila je zaljubljena.Drugi dan u tvornici ugledala ga je iza velikog stakla na katu gdje su bili direktori.Brzo je spustila glavu jer bilo je sram njene plave kute.On je nije zaboravio...tu plavu kosu i prekrasne plave oći.Došao je do nje i nježno je primio oko pasa i poveo u kantinu.Svi su znali da je to bila ljubav direktora i radnice...prekrasan par.
Godina je prolazila i njihova ljubav sve veća i veća.Došao je i dan kada su se spremali svatovi.Cijeli grad je pričao o tome događaju...vrhunac elitnog događaja te godine u tom gradu.Tjedan dana prije on je savio momačko večer a ona djevojačko.Po odlasku s večeri njegov fićo se zaustavio u silnom udarcu u stup uz cestu.Policijsko izvješće na mjestu mrtav.Ona je došla raditi ne znajući što se dogodilo.Niti njegova familija niti službene osobe nisu je obavjestile.Čula je od najbolje kolegice.Svijet je potamnio,nije vidjela više ništa.Probudila se u bolnici dobrodušni doktor ju je gledao."Probudi se dijete,sve je u redu!"Ne nije se htjela probuditi,nije.Negdje u pozadini čuje glas...."Moraš biti jaka nosiš dijete u sebi!"
Proljeće poslije toga donijela je divnu curicu na svijet..oćima kao njegove.
Najljepšu uspomenu na njega.Dala joj je njegovo ime.A on?Možda negdje gore sada čuva to malo stvorenje sačinjeno od njega.

Mojoj majci s ljubavlju!

poslovnazenaukuti @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2008

U onom malom dijelu jave prije sna prošećem tvojim ulicama tiho kao duh.Ne želim zaspati jer san će mi odnijeti sjećanja.Želm te pamtiti kao nekada dok sam bila dijete i gdje su moji mali koraci prolazili tim velikim ulicama i kućama koje su bile tako dostojanstvene u svojoj velićini.
O grade moj...tvoje ulice su tihe kada ja hodam u onoj sekundi prije sna.Vračam svaki dio tebe u mom srcu.Onu veliku žilu kucavicu rijeke što protjeće pored tebe unako velika i plava.Mnogi su proljetni dani i predvječerja pored tebe bila bajna.Gledajući tvoju snagu i tvoje plavetnilo Dunave...misli su plovile tamo daleko gdje nestaješ u mom pogledu.Tako je smirujuć pogled na tvoju velićinu.
Lagano šetam pored hrastova i čujem vjetar u krošnjama...toliko si star i pamtiš svaki dodir i nježno šaputanje parova što ispod tebe su ostavili.Danas stojiš u centru okovan betonom..stojiš i prkosiš i čekaš nevine poljupce ispod sebe da upišeš u svoj novi god.
Tik prije sna vrate mi se mirisi polja i zemlje crne što moje nosnice pune slatkim mirisom doma.
O zemljo.o ti crna zemljo....toliko ploda daruješ nam a mi te krvlju i suzama natapamo.Neiscrpna je tvoja snaga i velikodušnost.Tik prije sna još jedanput prošećem ilicama svoga grada i utonem u san jer ne želim zaboraviti!

poslovnazenaukuti @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
petak, ožujak 21, 2008
Bilo joj je samo 4 god.kada ga je prvi put ugledala.Majka ju je povela na kavu k svojoj radnoj golegici.Dok su njih dvije pričale mala djevojčica pretraživala je prekrasnu staru kuću debelih zidova i mirisa po naftalinu.Ušla je u jednu veliku mračnu sobu i vidjela na sredini sobe nešto veliko crno.Prišla je bliže i ugledala nešto što je nalikovalo stolu ali imalo je samo tri noge....gornji dio je bio podignut i poduprijet elegantnom šipkom.Priđe još bliže čudeći se tom veliko i neobičnom stolu.
Ugleda poklopac i počne ga dizati...teško.Ispod poklopca pojave se tipke požutjele u pravilnom redu,a između njih red tanjih crnih tipki.Što će se dogoditi ako ih takne,a tako su je privlačile?
Dodirne onu prvu a ljeve strane i začuje duboki ton koji ju tako prestraši da joj ispadne poklpac dolje.U to dosočiše majka i prijateljica.Djevojčica je sjedila na podu u suzama.."Mama,pojest će me ovo čudovište!"...majka je primi u naručje i smiri"Djete moje to je klavir,najljepši instrument."  odgovori mama.Prijateljica sjedne i odsvira neku nježnu melodiju...mala djevojčica u strahu i velikom čuđenju sluša i polako se smiruje u majčinom zagrljaju.
Prošlo je par godina i ta curica upiše školu solffega i svirala je najljepše etide u samom dvorcu Eltz.
Bila je očarana klavirom išlo je sve bolje i bolje....redali su se glazbenici koje je tako vješto svirla,a koncerti su bili sve češći i češći.
A onda je došao rat.Nema klavira,dvorca...a curica je pobjegla i zaboravila svirati....nikada više nije sjela za klavir.

poslovnazenaukuti @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare