Blog - svibanj 2008
petak, svibanj 30, 2008
Ok pisala u prošlom postu o romantici.No što je romantika?
Možda ja stvarno nisam romantična?
Ali probala sam nekoliko puta biti..časna riječ.
Prvi put:
Živjela sama u apstinenciji 2 god...vjerovali ili ne.Tek doseljena u novi grad zaposlih se.Mlada zgodna i naravno ponuda bilo ali...nije bilo ono nešto..kužite.
A onda pojavi se jedan crni zgodni i pozove me na kavu i ja pristanem.Nađemo se u to ljetno večer u jednoj slastičarni.Kavica sokić i priča naravno.Vidim gleda me s oduševljenjem.Predloži on šetnju uz rijeku kroz park.Pala je noć i bilo je romantično valjda?Znam da sam ja gorila od želje a on priča o povjesti grada i prekrasnom parku.Ok..gledam drveče,a u mojoj glavi slike s faksa o štetnicima na listu bukve.Mahnem glavom otjerati groznu sliku profesorice s ogromnim dudama i napadnom šminkom.
Dalje...Gledamo rijeku...prekrasna plava voda nevjerojatne brzine i on me pita jel ljepa.O da..a u glavi slika kako mi je vruče baš bi skočila u nju.No sve sam lijepo ja slušala,a onda on ponudi da sjednemo na kamenu klupu...prekrasna klupa,a u mojoj glavi....čovjek kako se muči i znoji dok je pravi.
Sjednemo na klupu,a on pogleda u nebo i pita me da li vidim prekrasne zvijezde...O da vidim,ma vraga vidim nisam zela naočale.Okrenem se prema njemu i počnem ga divlje ljubiti...skidaj gače dosta te romntike za dvije godine.
Danas je taj crni moj suprug i umire od smijeha kad spomenem klupicu.
Drugi put:
Poslije nekih 7 god. braka i dvoje djece moj dragi predloži malo putovanje na more,onako jedan vikend bez djece.Romantika ga privukla.Ok...velim ja odmor će nam dobro doći.
Krenemo lagano kroz šumovit kraj prema moru.Prekoromantične šume prolaze mimo nas.Kroz prozor ih gledam a u glavi slika Crvenkape...zašto?Nemam pojma ali to mi palo na pamet i prasnem u smijeh.On me pogleda i pita što mi je.Ja mu opišem sliku iz glave i eto romantičnog smijeha do mora.Nisam ljubitelj mora i vručina,ali eto kad smo već tu.Stanemo u jedan restoran s prekoromantičnim kockastim stolnjacima i lila zavjesama..e čak bila i svjeća..ah to moram dodati!Moj dragi narući romantićne škampe i još neke morske plodove.Romantično se gledamo uz svijeću i kockaste stolnjake i jedemo.Uz prvu čašu vrhunskog vina osjetim romantićno stezanje i previranje u želucu.Ah što da vam velim završim na hitoj s romantičnim trovanjem želuca.
Sad pitam jesam li romantična?
poslovnazenaukuti @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 28, 2008
NE definitivno veliko ne!
Ne želim biti dio ove noći,
ljepljive i umorne.
Ne želim gledati zvijezde jer zašto?
I onako su predaleko,kvarim vid.
Ne želim osjećati povjetarac.
Nosi smog i prašinu na moje lice.
Ne,ne želim ovu noć!
I sve što romantično izgleda i onaj mjesec,
i onaj brežuljak u daljini pod njegovom svjetlošću
izgleda bezveze,tmurno i vodeno.
Večeras želim zatvoriti oći i spavati.
Probudit ću se kad prođe ova romantika oko mene!

poslovnazenaukuti @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 26, 2008
Pomoću slova i svojih pogleda opisat ću vam nevjerojatnu sliku što vidjeh ovih dana na svom putovanju.
Zamislite polje pšenice,te žitarice što nam daje plodove koje koristimo svakodnevno,a ne razmišljamo o njoj.O biljci koja je stoljećima plemenita i hranila i dan danas hrani nas sve.
Dakle nepregledno polje pšenice gdje joj je kraj negdje na obzoru.
U cijelom tom skladu kultivizirane biljke raste jedan prekrasan cvijet žarko crvene boje.
Mak.Njegove latice su krhke i nježne i intezivne crvene boje.On je korov ili neželjena biljka u pšenici.To polje nije bilo tretirano herbicidima da bi ga se uništilo i on je izrastao samonikli u toj kultiviziranoj biljci.Njegove jarke crvene boje prekrile su cijeli obzor i sve je bilo crveno,pšenica se nije vidjela.U daljini gledate spoj kristalno čistog plavog neba i crvene boje što se spaja s njim.
Pogled je predivan..kao vatra...kao krv.
Želim vam reći da na vlasnik polja pšenice imat će vrlo mali prinos i neće mu se isplatiti uzgoj te biljke jer ju je ugušio predivan korov,prekrasne crvene boje koji umire zajedno s pšenicom tako plemenitom biljkom.
Nadam se da ste uspjeli predoćiti taj sklad i ujedno ironiju prirode.

poslovnazenaukuti @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 21, 2008
     Gdje visi tuka?
     
     Oko moga vrata.
     Ne.
     Ponekad,rijetko ako ja želim.
     
     Gdje spava tuka?

     Na malom bambusovom krevetu.
     Ne.
     Na velikom jer ja volim mali.

     Gdje voli tuka?

     U dodiru tijela moga.
     Ne.
     U plavetnilu oka moga rijetko,ali slatko.

     Gdje visi tuka?

     U mom srcu.
     Ne.
     Na ključu jedne ruže bijele na plavome.

     Volim tuku svoju!
poslovnazenaukuti @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 18, 2008


Pošto počinje euforija nogometnog prvenstva i ja sam odlučila jedan post posvetiti toj neobićnoj ljubavi prema nogometu.
Moja ljubav prema tom sportu seže u najranije djetinjstvo.U našem gradu nedjeljne utakmice su se odvijale uvijek dopodne što je bilo jako praktično za moju mamu i baku.Poslale bi djeda i mene na tekmu da bih one na miru napravile nedjeljni ručak.On bi me stavio da stojim naprijed na njegovom Tomosu i tako bi se odvezli do stadiona.Obožavala sam stadion i tribine.Uvijek bi zauzeli visoke pozicije tako da bih ja sve vidjela.Uz sjedenje uvijek sam dobivala kikiriki što me veselilo,a i mog djeda jer sam bila mirna.Čudila sam se onim igračima dolje što su trčali za loptom,a tek navijaćima...oni su znali sve majke igraća i često ih spominjali...vjerojatno zato što one nisu bile tamo...mislila sam.A tek onaj strićek u crnom s prekrasnom sjajnom fućkom...kad bi on svirnul svi bi se podizali s tribina i opet spomenuli njegovu majku...i nju su znali jer je bila jako spominjana.Kada bi bio gol djed bi me podigao na ramena da bolje vidim.Bio je to divan prizor.Jedan igrač,onaj što je dao gol bi trčao,a ostalih devet bi ga lovili,vjerojatno bi on pobjegao sa tekme,ali su ga uspjeli stići i baciti na travu...za svaki slučaj...jer treba golova još on dati.Rukicama bih pljeskala jel su ga stigli i jako ljubili i bacali se na njega...prekrasno.
Onda je moj ujak postao onaj strićek u crnom i ponekad bi se sa utakmice vračao probušenih guma što je mog djeda jako znalo naljutiti.Meni osobno jako se sviđala njegova torba.Bila je puna nekih malih bilježnica i crvenih i žutih kartončića.Jednom sam zaključila kako bi ovi žuti bili puno ljepši kada bi na njma nešto bilo.U svojoj kreativnosti uzela sam bojice i nacrtala ljepe crveno-plave cvjetiće na žutoj pozadini.Sad zamislite facu igrača kada bi mu moj ujak pokazao žuti karton s mojim cvjetićima.No dobro,dobila sam zabranu igranja s ujakovom torbom.
Nadalje život i moja tjelesna građa odvela me u drugi nježniji i individualni sport u kojem sam bila prilićno dobra.Nekoliko medalja na općinskim natjecanjima,ali nogomet je uvijek bio blizu mene.
Voljela sam atmosferu stadiona i onaj adrenalinkoji te podigne u toj masi...neopisivo.Obišla sam najveće...Maksimir,Gradski vrt.Poljud,Kantridu...čak i Sarajevski Koševo i naravno tada najveći Marakanu.
U našoj kući najveći događaji baš su bila Europska prvenstava i Mundiali.Pratili smo sve.
Pamtila sam najveće...(e sad u daljnjem tekstu neka mi ne zamjere pravi poznavaoci nogometa što ću neka imena napisati kako se izgovaraju jer neda mi se na netu tražiti kako se točno piše Karl Hanc Rumenige:))))
Voljela sam Engleze..Talijane....Mišela Platinija..Van Bastena...pogotovo vikanje komentatora "Evo Tigana!":)))...pa Maradona i njegovu Božju ruku s Englezima.Nravno bili su tu i naši Mlinarić,Deverić,Gudelj i moja jedna velika ljubav,ali neću spomenuti ime jer je poznat ha ha
Pratili smo i zlatne mlade koji su poslije osvojili treće mjesto 98.Bila sam fan Šukera naravno,pa slavonka sam.
Njegova ruka na žili kucavici prije izvođenja jedanaesterca još živo pamtim kao i njegovo smještanje Šmajhelu.
I danas u mojoj obitelji nogomet je prisutan redovito i danas moj suprug poznaje majke svakog igrača uz dodatak kojeg sveca.I danas mi je smješna trka jednog igrača dok ga devetorica love po travnjaku i danas ja VOLIM NOGOMET.

poslovnazenaukuti @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 15, 2008

Moja glava instiktivno se nagne nazad i ugledan prekrasne zelene oći okvirene crnom bujnom kosom.Žena iznad mene spuštala se nježno do mojih usna i snažno me poljubi.Osjetila sam miris njenog jarko crvenog ruža na svojim usnama.Krajičkom oka pogledam u supruga koji je to promatrao s otvorenim ustima.O Bože kako je smiješno izgledao.Da sam se i htjela pobuniti nisam mogla,moje tijelo je odgvaralo na njene dodire.
Dok sam njega držala za izbočinu hlaća,njene ruke su bile svuda po meni.Osječam toplinu bedara,i ukrućene bradavice.
Okreće mi glavu i govori da pogldeam plesaćicu.Naša plesaćica bila je gola,ali veo na licu nije skidala.Sjedila je u krilu atlete i ludom ritmu njihala se naprijed nazad.Njegova pratilja ljubila joj je grudi.Prizor je bio nestvaran.Glazba je diktirala ritam i pokrete te žene,a svi smo je pratili u omamljivom zvuku kao jedna slika.U trenu moja haljina je bila gore i osjetim vrelinu daha svoga supruka na bedrima.O da to je poznato,jako poznato.
Zelene oći su me ljubile,a ja nisam skidala pogled s te miline i dubine oćiju.Iza nje se nešto gibalo...muškarac..sigurno u njoj,ali nisam razmišljala..uživala sam.
Zabacuje soju glavu nazad i nestaje..vidim da će se dignuti u visine strasti.
Pogled mi bježi na sliku pored sebe.Plesačica se diže i poćne ljubiti strasnu plavušu s naslovnice.Atleta je prima za bokove i uranja u nju.Pod njom izvija se plavuša i ritam im je sve brži.
Poželjela sam tu ženu.Misli su mi bile jaće od tijela.Htjela sam je barem dotaknuti.Vidjeti jel stvarna.Njezin veo skrivao je nju.Suprug me podiže visoko i ja ga obgrlim nogama dok me nježno spušata na fotelju.Duboko je u meni.Zatvaram oći i uživam.Bila sam na vrhuncu kad osjetih milovanje tkanine na licu.Otvaram polako oći,a ispred mene plesčica.Oći crne duboke promatrale su me kao novu igraćku.
Zaklela bih se u tom trenutku da znam te oći,aliodlazila sam daleko...daleko....visoko..lijepo.

Poslije svega kada sam se sbrala i pogledala okolo svi su sjedili iscrpljeni i slatko umorni.Plesačice nije bilo.

Prošlo je više tjedana poslije posla svratih u jedan trgovački centar u shopping.
Umorna jedva dočekam red do kase.
Traka se brzo kretala i žena automatski provlačila artikle kroz čitać.Vadim karticu iz novčanika i dajem joj.Provuće je i doda mi u ruku.Pogledam je vidim crne oći boje pečenog kestena...paf...ona se nasmije i namigne mi.Odlazila sam teturajući...pa zar je moguće?


poslovnazenaukuti @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008
Sobu je okružila muzika,zapaljeni mirisni štapići i val erotske topline oko nas.Plesačica na svom prdivnom tijelu imala je dimije s prorezima da se noga vidi....oko kukova zlatni lanac.Savršeni trbuh,malo obli njihao se u ritmu istočnjaćke muzike.Predivne grudi skrivao je grudnjak s šljokicama,a na rukama niz narukvica koje su proizvodile zvuk tako čaroban kao udrci kamnčića u moru.Lice je bilo prekriveno veom,duga crna kosa sjajila je kao noć....kroz tukosu provirivale su crne duboke oći...tamne kao pečeni kesteni.
Ritam joj je bio isprva lagan a onda sve brži i brži...kao vođenje ljubavi.Pogledam skupinu oko sebe i zaklela bih se da sam osjetila uzdahe što vode do vrhunca slasti.Suprugova ruka se našla na mom koljenu,a da to nisam ni primjetila...stiskao me je kao u snu,ne skidajući pogled s prizora ispred nas.
Plesačica siđe s podija i polako se spusti na koljena.U ritmu muzike kao mačka šuljajući počne nam prilaziti.Baš kao mačka.Prišla je prvo muškarcu s moje desne strane..atleti s zanosnom plavušom.
Digla se i vrtila bokovima ispred njega.On ju je gledao začaran,a žena otvorenih očiju i vidno uzbuđena jer njene grudi su se nadimale od uzbuđenja tog prizora.Plesačica nježno sjedne na koljena atlete i primi ga za ruke.Njegove ruke stavi na svoje bokove i u hvatajući ritam kruži ispred njega.Prva pomisao mi je bila da će njegova plavuša skočiti kao živa žeravica,ali prevarih se.
Ona se podigne i stane iza plesačice spuštajući ruke niz njena ramena.
Njih troje u ritmu muzike stvarali su figuru zapletenih ljudskih tijela kao na slikama neke egzotićne slike.
Suprug mi nježno poćne milovati nutarnju stranu bedara...ja sam bila uzbuđena...na vrhuncu slike oko sebe.Neobićan prizor bio je nestvaran kao san.Stavim mu ruku na izboćinu hlaća i još ne osjetih tako snažno uzbuđenje.
Gledala sam njih i željela to.
Iza sebe na golim ramenima osjetim rukke...tople nježne ženske.

NASTAVLJA SE
poslovnazenaukuti @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 11, 2008
Jedan dan u uredu nađem pozivnicu na stolu.Otvorim je i vidim potpis para s kojim smo ponekad suprug i ja znali popiti kavu.
Kako smo se upoznali više se i ne sjećam...sigurno kako to biva preko nekih kumova.
Naime pozivaju nas u subotu na večeru kod njih doma i naglašavajući bez klinaca,što mi je odmah bilo malo čudno,ali pomislih sigurno ćemo kartati pa će se odužiti u noć.
Taj dan suprugu pokažem pozivnicu i on s istim čuđenjem što su nas se sjetili ipak pristane...jer,naravno za dobar roštilj je uvijek.
Dođe i subota i poslije cijelog dana spremanja kuće priuštim si toplu kupku.On se brijao pored mene iznad umivaonika i veselo smo čavrljali o večeri i tko će sve tamo biti.Obučem svoje svileno donje rublje i crnu haljinu i dobijem najjepši osmjeh od supruga...znaći izgledam pafff.Kosu rašćupam nabrzinu jer je jako kratka,pa se barem tu ne moram jako truditi.
Sjedamo u auto i za ćas smo pred njihovom kućom.Dočekaju nas srdaćno i odmah ponude nešto za popiti s nogu.
Dobijem još par komplimenata od dotićnog prijatelja i poslije dva pića već sam bila ugodno opuštena.
Primjetim još jedan par s nama.Ona visoka zgodna plavuša,a on atleta crn s predivnim plavim oćima.Zajedno su izgledali kao da su sišli s naslovnice nkog časopisa.
Večera je brzo prošla i tada nam domačin ponudi da sjednemo u dnevni boravak.Udobno se smjestim na sofu pored svoga supruga koji me nježno zagrli i poljubi u rame.
Na sredini dnevnog boravka bio je povišeni okrugli plato...pitala sam se što je to?
Domaćin nas zamoli za malo tišine i priguši svjetla.U sobu uđe žena obučena u egzotićnu odjeću prekrivene glave s maramom.
Stane nasred podija i muzika poćne.

NASTAVLJA SE
poslovnazenaukuti @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
Čekam i čekam i čekanje me umara.

Želim i želim i želja me ubija.

Gledam i gledam i gledanje me živcira.

Slušam i slušam i slušanje me frustrira.

Što će ostati od mene dok se ne javiš?

poslovnazenaukuti @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008
Večeras neću pisati ljubavne niti erotske priće.
Večeras ću pisati o prijateljstvu...toćnije o mojoj najboljoj prijateljici.
Zajedno smo od osnovne škole što je bdw. jakooo dugo.Zajedno smo prošle ljubavi i ljubavi..ludovanja...putovanja....adolescentskih glupiranja i pokojih psina napravljenih svoji roditeljima.
Bile smo divlje..ona rasna crnka,a ja nježna plavuša...kombinacija snova:)
Tada u našem gradu nije se obaziralo na status,elitu,nacionalnost...bili smo generacija osamdesetih i sem muzike i obleke ništa nam nije bilo važno.

Onda je ona naravno kao što to biva u svakom prijateljstvu našala nekoga trečeg..njega...
Moja ljubomora je bila bezrazložna,ali priznajem nisam ga voljela,a uostalom niti on mene.
Nedugo poslije njihovog prohodavanja ostala je trudna i tijek događa je trebao biti normalan...naravno naglašavam normalan.
Rodila je predivnog dječaka,ali zbog posesivnosti njenog muža,ja nisam smijela niti blizu njma.
Došao je i rat.....ona i dječak zbrinuti na sigurnom,a ja ostala zarobljena u paklu grada.
Njezin muž pogiba na ratištu,a mene i moju obitelj spašava njezin otac.
Sprema nas na sigurno u Zagreb i skrbi o nama.Nisam vam napomenula da ona i dan danas ima najbolje zanimanje u Zagrebu.
A to je.Bogata hercegovka s pol zagreba u ruci ha ha ha...često joj to znam reći a ona će mi na to:
"Meni na ponos i diku!"
I opet smo nas dvije zajedno same...s njenim sinčićem.Život je tekao dalje i ja sam morala otići za svojim putevima..ostavila sam je...znala sam da je dobro i da će biti dobro.
Ne viđamo se često,ali neraskidiva veza prijateljstva i riječi koje nemoram niti izgovoriti a da ona osjeti što mj je...neprocjenjiva je.
Uvijek je tu...dostupna....brižna i beskrajno vesela....
Zato ovo je za tebe moja

ŽAKLINA

poslovnazenaukuti @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 8, 2008
Ne probaj, gospo, odjelom dječačkim
Da tijela oblike mijenjaš djevojačkih
To i ne pomišljaj;neće biti dobro
Da u ljudskim očima spojiš stvari obje.

Odmah će te raspoznati,gospo,i napasti
Ravnodušni Talijan kad se zaustaviš
U pokrajini njegovoj,misleć dječak da si,
Hrtove će lovačke na trag ti poslati.
Kakvima Lot goste je iznapadao svoje.

W.S

P.S....inspirirana svojim iskustvom
          ispod duge možda proći

poslovnazenaukuti @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008
Dragi moji postavit ću Vam pitanja

Znate li što je zlatni kavez?

Znate li kako je ptici u zlatnom kavezu?

Znate li kako je ptici kad se otvore malo vrata zlatnog kaveza?

Znate li kako je ptici koja je izvana otvorila vrata ptici u zlatnom kavezu?

Znate li?
poslovnazenaukuti @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
petak, svibanj 2, 2008
Subota večer.
Uzbuđena sam jer večeras ću biti s njim.
Nervozno gledam u sat i odmjeravam vrijeme koliko mi treba za spremanje.Spoj je toćno u pla 9.
Odlazim pod tuš i uživam u kapljucama vode dok mi miluju tijelo.
Mirisne kupke me opijaju...i ja ga zamišljam pored sebe.
Izlazim ispod tuša i ritual kremica koji je nezaobilazan oduzima mi vrijeme.Pogled na sat ubrza me.
Oblaćim sexi donje rublje i malu crnu haljinicu...crne štikle i zadovoljno se pogledam u veliko ogledalo.
Linije moga tijela u toj haljini su savršene...još dodatak nakita i moj dekolte je neodoljiv.
Kosu razbaruši onako kao on voli i nabacim malo šminke,onako decentno.
Sad će pola 9.
U tanku kristalnu čašu natoćim si najbolje vino....Shardonay...berba 98...odlićna godina za vino.
Počinje..on je tu...naravno u odijelu i kravati...kaže!
O kako je zgodan....savršeno mu pristaje uloga poslovnog čovjeka....mislim.
Prića počinje.Kako smo...što smo danas radili...kakvo je vijeme...i naravno brdo komplimenata.
Nervozno se okrečem na stolcu jer znam što slijedi.
Njegove su rijeći bile prve....mazi me rijećima....opisivao što će mi raditi....prekrasno.
Vračala sam mu istom mjerom...polako i sexi...uvod je jako bitan!
Onda je krenulo nešto žešće
Bilo je tu i.....uf
Bilo je tu i...oh
Bilo je tu.....da,još
Bilo je tu.....želim
Bilo je tu.....jaće
Bilo je tu.....brže
Bilo je tu.....gotovo!
Na kraju obavezno pitanje "Da li si uživala?"
"Naravno dragi bilo je predivno!"
Od silnog napora obrisla sam čelo od znoja i razmazala šminku,otkopčala mi se ogrlica,a naramenica haljine skliznula niz rame.
Ali nije bitno....nije me vidio jer sam i dalje za svojim kompom u dnevnom boravku...a on miljama daleko!


PS...bila sam u piđami.....rašćupana i bez šminke s naočalama na oćima i čašom cedevite u ruci:)

poslovnazenaukuti @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare