Blog - srpanj 2008
četvrtak, srpanj 31, 2008



Ništa nije važno!

Samo dvije slatke kapi su važne!
poslovnazenaukuti @ 17:02 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008
"Odlaziš?"

"DA"

"Na jug?"

"DA"

"Vračaš se?"

"DA"

"Kada?"

"18.8."

"Donesi mi"

"DVIJE SMOKVE?"

"Ne,dvije slatke ...




poslovnazenaukuti @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 28, 2008

pauk


Ovaj post je inspiriran opet mojom nestašnom kčeri.
Jučer ujutro me probudi u 7h skakajući po našem krevetu "Juhu...mama danas ne radi!"
Ma daj 7 sati...briši nazad u svoju sobu.
To dopodne utrči u stan noseći nešto u ruci "mama,pogledaj što sam našla!" Otvori te svoje male dlanove,a na dlanu joj hoda stonoga."Mama ajmo joj brojati noge.Sigurno nema 100." Nasmijem joj se i kažem joj da ćemo vjerovati biolozima i zoolozima da imaju sto nogu i neka je vrati van u travu.
To me podsjetilo ne mene kad sam bila kao ona ili nešto starija.Moja majka bila je i dan danas je opsjednuta sa čistočom i redom.U našem stanu bila je generalno čiščenja svake subote.Kad mislim generalka onda mislim apsolutno sve čišćenje čak i micanje regala.U ljutnji dok su moje frendice pile sokove u kafićima,a ja čistila, znala sam joj reći da kad ja budem imala svoje nikada neću to raditi.
Fučkaj ga ta navika je ostala u meni...ok nemam generalku svaku subotu,ali čistoća je na nivou.
Samo jednu stvar nikada nisam mogla napraviti....a to je...ubiti pauka.
Dan danas u mom stanu imamo kućne ljubimce koji se zovu Švrćo.Ako i čistim uredno pokupim paučinu,a pauka maknem u stranu da ga ne povrijedim.Znam da je to čudno,ali Švrćo je moj kućni ljubimac.
Negdje prije moj suprug je sređivao neke papire na stolu kad mu se iznad glave poćeo spuštati mali pauk."Hej draga Švrćo je tu!"..viknuo bi gledajući ga "Samo ga mao dotakni i on će opet otići gore." Odgovorila bih mu.Naravno njegov pogled vam ne moram opisivati.
Eto tako i moja kčer i sin ne diraju Švrće nego se znaju šaliti s njim.
Danas na poslu zazvoni mi telefon a kčer će šapatom "Mama,baka je upravo ubila jednog Švrću!"


poslovnazenaukuti @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 27, 2008
Gledam u ekran i želim napisati velike riječi.

Zar postoje velike riječi da bih opisala čežnju i nemir.
Zar postoje riječi koje će zaustaviti ovo lupanje srca i krv koja ludim ritmom juri kroz vene.
Zar postoje riječi kojim bi opisala taj osječaj samoče i taj neopisivi glas što mi para uši.

Ne. ne postoji!
Ne postojim ja u svojim mislima već sječanja.
Sječanja koja me vode iz dana u dan i koja mi trebaju
da preživim dan.

Ne postoji osječaj koji bi umirio srce moje i misli skrenuo.
>
Postojim ja sada i tu između!


poslovnazenaukuti @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008
Ovaj vikend spremamo se na jedan tulum u vrtu jedne kuće.Prekrasne kuće s pogledom na prekrasnu rijeku.Ako vrijeme bude lijepo možda padne i noćno kupanje! ! !
U naprijed već znam neke prijatelje što će gunđati i biti mrzovoljni,ali bit će tu zabavnih ljudi.Jedna prijateljica mi rekla"Hej pa ja se ne brinem.Ti češ biti tamo,a s tobom je uvijek zabavno!"
Zahvalim joj i nasmijem se na to.Zar sam ja svagdje animator!Khm...nije loše!
Vlasnik kuće me zamolio da se pobrinem o muzici i neka bude što življa....da ludujemo.
E pa moj izbor je pao:
 ovo za odslušati je prilično dugo.
Ali za izdržati ples...e tu bih vas vidjela:))))
poslovnazenaukuti @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 23, 2008
Evo mene opet s mojim raspoloženjem!
Ponekad su me znali pitati koja mi je najljepša ljubavna pjesma.
Nisam dugo razmišljala jer uvijek mi je pala na pamet ova pjesma You.
Ni sama ne znam zašto,mada ima puno ljepih pjesama o ljubavi,ali mene vežu neke uspomene uz baš ovu pjesmu.Svtko od vas ima svoju ljubavnu pjesmu (slobodno navedite).
Evo ovo je baš moja!
UŽIVAJTE />


poslovnazenaukuti @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008
Ne nisam tužna,čak dapaće danas vesela.I slavim...slavim eto jer je dan počeo s kišom,a dalje se polako razvedravao.Je na poslu ludnica,ali ja kao ptičica.Pitate se zašto?Ne nema poseban razlog.Možda pogled,glas...ili sječanje,ma ne bit će da je glas!
Malo sam konfuzna ili smušena,ali danas je lijep dan i prekrasan život.
UŽIVAJTE!
poslovnazenaukuti @ 16:54 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 21, 2008
Koliko sam primjetila sviđa vam se moj izbor pjesama.Nekada,a i dan danas vežem pjesme uz raspoloženja.Neskromno ću reći da sam i poznavaoc pjesama barem onih koje govore priču,pa sam odlučila vezati pjesme uz raspoloženja.
Pjesme su na engleskom,a isto tako znam da većina vas razumije ih...tada uživaj te u mojim izborima raspoloženja dana.
poslovnazenaukuti @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008

Hej sječate li se susjeda iz mojih postova?
Ovako je to nekako išlo! I ide dalje!
                                                                                        
poslovnazenaukuti @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, srpanj 19, 2008
Jednom davno jedan bloger mi je rekao sa sam ovdje pretolerantna.Ok možda je bio u pravu!
S vama sam već par mjeseci i jako mi je ugodno.Moje pisanje ma kakvo bilo,ali iskreno je.Ponekad protkano maštom,ponekad osobna iskustav,a ponekad i odraz mog raspoloženja.No sve u svemu volim pisati i komunicirati s vama.Ćitati vaše posteve i smijati se i duboko razmišljati,a ponekad samo kažem:"Svaštaaaa!"Čitala sam neke posteve gdje su bili napadnuti blogeri i kada su bili ljuti i kada su odgovarali ponižavajučim postevima.Nije moj stil niti bih mogla biti takva.
Zato ovako to radi poslovnazenaukuti kada je znatiželjna.Čist poslovno.

Molim da tko ima volje i vremena neka mi odgovori na par pitanja:

1.Molim blogera/icu da mi se javi koga sam uvrijedila.

2,Molim blogera/icu da mi se javi kome sam poslala nepristojni i uvredljivi komentar.

3.Molim blogera/icu da mi se javi kome sam poslala uvredljivi pp.

4.Molim blogericu (bdw.meni dragu) da se javi koja od prvog dana ima šifru moga bloga.

5.Molim blogera da se javi kojeg sam htjela zavesti.

6.Molim blogera koji me osobno poznaje da se javi.

7.Molim blogera/icu koji nosi broj cipela 36. nek se javi.

8.Molim blogera/icu kojima se sviđa posječivati me da se javi.


U naprijed zahvaljujem na odgovorima.

                                                                         S štovanjem:
                                                                                  poslovnazenaukuti


poslovnazenaukuti @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, srpanj 18, 2008
Nisam Vakula,ali želim ti reći
kišilo je danas kao u jesen.

Nisam niti oblak,ali reći ću ti
puštam kišu.

Zašto je danas bila kiša tako tužna?
poslovnazenaukuti @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 17, 2008
Poznajete li onaj osječaj kada je previše ljudi u vašoj blizini.Kada bi najviše željeli biti sami.
Na poslu telefon zvoni kao da je programiran,a ja već kao programirana odgovaram na pozive.Kroz vas prolazi tisuću glasova i na svaki odgovarate drugačije.
Jednan put azvoni telefon i ja automatski odgovaram kad s druge strane mali glasić "Mamice,kad dolaziš doma?"
"Sunce moje,mama radi do 5h"
"Joj blago tebi!" odgovara mili glasić "Meni je dosadno doma!"
Oo posla do stana još barem dvadeset pozdrava i obaveznih pitanja jel mi vruće.
"Ma nije ljudi!Hladne su mi noge!"..mrzim takva pitanja...pitaj me bilo što,ali nemoj ono očito.
A mobitel da ne spominjem..desetak poruka isto toliko odgovorenih i propuštenih poziva.
Ne uspijeva mi biti sama...barem malo SAMA...previše je ljudi oko mene,da čak i obitelji evo iskreno.
Treba mi definitivno odmor i samoća....želim barem malo biti sama.

Ironije li...to pišem milijunskom auditoriju ha ha ha ha.
poslovnazenaukuti @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 15, 2008
    

Neruda je napisao najtužnije stihove,ja ne smijem!

Četiri su riječi ljudske:
Hvala na ljubavi!
Molim za oproštaj!
Oprosti za tugu!
Izvoli srce moje!

Zato pričaj priču najnježniju o nama!                                                                                                                              
poslovnazenaukuti @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 14, 2008
 I bio je kafić ove subote pun i bilo je cijelo moje društvo s posla vani.Lagane prićice,piće i ostalo.Glazba je bila fenomenalna.Blaženi automati za biranje glazbe.Poslije nekoliko ispijenih pića s gazdaricom kafića i još pripojenog društva došao je na red i ples.Ok...ne ples u parovima nego ono njihanje bokovima s čašom u ruci i cigaretom.Pala je i spika kako danas mlade djevojke uz cajke mogu odlično njihati bokovima i kako je to jakoooo sexi...komentar moga kolege.
Ups..cajke i sexi? E to me ubode u živac.Zar uz neku drugu glazbu ples nije sexi?Odmah sam ga napala.
Ma daj samo drmanje glave i stajanje na mjestu...on mi odvrati.
Za susjednim stolom sjedio je jedan mladi dečko inaće ga poznajem jer radi u firmi moga muža,a i ma tijelo da se smrzneš i k tome znam da je odličan plesać.
U trenu sam bila do njega i palo je pitanje Robi..jesi za da im pokažemo kako se dobro pleše.Nasmijao se i dignuo.
Da..plešemo,ali samo uz pjesmu koja obara s nogu.
Evo to je ova pjesma Soniqe...
sad odslušajte i zamislite moje pokrete tijela(naime moje tijelo to dopušta jer građe sam baš najtaman ha ha)
Uživajte kao i što sam ja!

poslovnazenaukuti @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 13, 2008
Cijeli dan na poslu kolegica me gledala s osmjehom,ali ja ovako tvrdoglava nisam htjela pitati tko je to moj susjed.Na njoj vidim neodoljivu želju da mi kaže.Napokon je došao i taj gablec koji preskačem zbog linije naravno i odem u obližnji kafić na kavu.Šefica mi danas poslovno na putu,pa si mogu priuštiti kafić i kavicu na miru.Konobar mi priđe i oslovi me imenom jer naravno znamo se iz kvarta."Gospodin za šankom šalje ti tvoju kavu.Baš onakvu kakvu ti voliš produženu s toplim mlijekom."U čudu ga pogledam,a onda nagnem glavu iza njegovog tijela i pogledam na šank.U sivom odijelu s crvenom kravatom sjedio je moj susjed.Pogleda me i nasmije se.O Bože...i što sad?"Reci gospodinu za šankom da mi se pridruži."Kažem konobaru jer je to bio logički slijed događaja..zar ne?
Konobar ode i to mu na uho kaže.U hipu je bio za mojim stolom.Prvi put se zagledam u tu pojavu u sivom odijelu i kroz glavu mi prođe....možda to odijelo krije savršeno tijelo?
"Hvala za kavu...sjednite." promrmljam.
"Slušaj!Vidim da ti je neugodno,ali ja jednostavno ne mogu odoliti,a da te ne vidim još jedan put ovaj dan." Te zalene oći prodorno su gledale u mene s nekim čudnim divljenjem..strašću...ne to ne mogu opisati.
"Raspitao sam se gdje piješ kavu,gdje radiš..sve!" To sve me uplaši.Ok...pa nisam ja od jučer...imam i ja spiku.
"Čuj susjed...znaš li i koje rublje sada nosim?Znaš li koliko mi treba da dođem do vrhunca?Znaš li kolika mi je plaća?Kolika mi je rata za struju i gdje mi suprug radi?" Zasipam ga pitanjima i očekujem iznanađenje kod njega,ali ne prevarih se...bio je hladan i s osmjehom i odgovori "Da sve znam,a znaš li ti?" reče.
"Ne,uopće ne znam tko si,mada čujem da jesi netko tko je jako bitan,ali mene to osobno ne zanima!"..pokušavam biti zločesta.Ali me dovraga zanimaju te oći! ! !
"Nije važno tko sam...važno je da popijem kavu s tobom i uživam u tvom mirisu kao i ti u mom...važno mi je da ti čujem glas..važno mi je da izmamim taj prekrasn osmjeh što nosiš..to je važno!"
E sad dragi moji....tko ne bi pao na to...koja žena bi ostala ravnodušna uz te rijeći popračene Kenzom?
"Puno je žena prošlo pored mene,previše njih su tu blizu ili tamo daleko.Neke drage,neke naporne..jako naporne...neke s juga..neke s sjevera.S imenom,bez imena...Nade,Ane,Ankice,Marije....neke s gradovima Makarska,Split,Zagreb....ali ti!"
"Što ja?" čekam odgovor mada ga već znam.
"Ti si posebna,a da te već ne poznajem,a da glas nisi pustila,tvoje mlado tijelo,tvoj osmjeh...to je ono što sam tražio."
Razoružana i potpuno zbunjena...tražim sat u blizini...
"Ja kasnim!"...
Ostavljam kavu,kafić,susjeda i Kenzo....odjurim dok njegov osmjeh osjetim na leđima.
"Bit ćeš moja!".....odzvanja mi u glavi.
I da želim biti dio tih zelenih oćiju!


poslovnazenaukuti @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008
U brzini i stisci javljam da sam živa i zdrava.
Vesela i prilično umorna.

Susjed dobro!
Vozi BMW,miriše na Kenzo.

Posla mi preko glave.
Kad uhvatim vremena napisat ću nastavak.
Za sada prozor je tu,susjed tu,vjetra ponekad.

Pozdrav svima!


poslovnazenaukuti @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 7, 2008
"Na posao susjeda?"
Pita me taj diboki bariton i taj Kenzo što lebdi oko njega.
"Da..hvala vam.Kako ste znali da baš krečem na posao?"
On se nasmiješi i pogleda me.I prvi put ugledam te zelene oći.Bile su tako svijetle i tako..hmm...nemirne.Ostanem bez daha očekujući odgovor.
"Koliko godina vas promatram kako u isto vrijeme izlazite iz zgrade.Promatram vas i onda kad ste kod kuće i kad s djecom vodite bitke oko lopte pred ulazom zgrade.Pratim svečane izlaske Vas i supruga.Promatram svaki put kad promjenite frizuru i kad dočekujete djecu iz škole.A promtram Vas i navečer kad se igrate s vjetrom."
Moja faca je bila kao onog mačka iz crtića kad mu se objesi vilica.On se još više nasmije.
"Sviđa mi se Vaša dječija zbunjenost!"
Htjela sam pitati zašto,ali ima li smisla?Htjela sam možda biti i bezobrazna..e to mi nije strano,ali jednostavno rijeći iz mene nisu išle.Pogledam kroz prozor i vidim ljude kako trčkaraju kao u ubrzanom filmu pred ovom kišom.Neobićno je polako vozio..vjerojatno zbog kiše.Nisam se osječala neugodno...to ću pripisati mašini i Kenzu..ali htjela sam što prije van iz auta.
Napokon smo došli do zgrade gdje radim i on se zaustavi tik do vrata.počnem petljati oko kišobrana,ali neće i neće i neće taj prokleti kišobran u moje ruke.
"Nervozna si!"   eh evo ga prešli smo na Ti pomislih u sekundi.
"Ne,ali ovaj kišobran..nešto ne valja." On se nagne na stranu tik do mog ramne i sa stražnjeg dijela auta dohvati svoj kišobran.
"Uzmi...vratiti ćeš mi!" Pogledam ga i zacrvenim se,ali u toj rećenici,a možda i onim prije prepoznam govor koji nije specifičan za naš kraj,ali ne pitam...o Bože..samo da izađem van.Uspjevam namjestiti kišobran i  otvorim vrata i izletim van..bez zahvala...bez pozdrava.
Trčeći do ulaza u zgradu čujem kako ta lijena mačka od auta polako odlazi.Stanem na ulazi i okrenem se.Htjela sam mahnuti,ali mi ruka ostane na pol dignuta."Glupačo...kao da je vidio..nisi ni hvala rekla"
Uđem u zgradu i na ulazu me dočeka radna kolegica
"Hm...a tako ti je li?" Pogledam je zbunjeno.
"Voziš se kao Kolinda Grabar Kitarović ha ha ha."
"Ma,susjed me povezao zbog kiše." odgovorim joj s smješkom.
"Susjed?Znaš li Draga tko je taj susjed?"
"Ne"začuđeno je pogledam "Moj susjed eto tko"
"E pa reći ću ti tko je ta zvjerka u BMW-u"
Kenzo je još oko mene padne mi na pamet.

nastavalja se
poslovnazenaukuti @ 19:05 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
subota, srpanj 5, 2008
Htjeli ste mog susjeda,pa onda danas post o mom susjedu zgrada prekoputa mog prozora.
To je mlad čovjek,poslovan..uvijek u odjelu i kravati koji rano ujutro ulazi u svoj BMW..crni naravno...i odlazi u drugi grad na posao.
Ponekada se sretnemo ujutro dok ja kupujem novine na kiosku,a on mora proći mimo mene do auta.Besprijekoran izgled u tom oklopu od odijela,predivno svjež rano ujutro i što me uvijek oduševi, njegov miris Kenzo..pravi raj za moje nosnice i moje želje.Poskoćim od tog prizora jutarnjeg.
No...mičem mislim sad sa te pojave!Koliko sam uspjela opaziti ima ženu i dva sina poprilično velika,pa zaključujem da su se oženili vrlo mladi.
Jedno jutro prije posla,kako to već biva,kiša se spustila tako jako da nemaaaaaa šanseee izaći niti s kišobranom van,a da bar do koljena ne budeš mokar.Gledam kroz prozor taj okrutan prizor prirode i mislim da li da budim svog voljenog ili se upustim u koštac s kišom.Pošto na posao uvijek idem pješke jer mi je jako blizu i uvijek radim ujutro (za neke blogere ovdje obavijest,ja nikada nisam na blogu ujutro jer tehnički nemoguće,na poslu nemam net,a radim 6 dana u tjednu) eto i ta dilema riješena.Odlučim se pokušati odskakutati do posla.Stanem pred vrata zgrade i promatram oblake i moj jadni crveni kišobran! ! !
Pogledam lijevo i vidim BMW kako stoji tik uz moju zgradu...naciljam oćima pod naočalama malo bolje i vidim unutra siluetu kako maše rukama.Što?....Ali ja plavuša i dalje doslovno buljim u taj automobil.Na kraju čujem i sviranje,ali opet ja ništa.Nakon nekih par sekundi iza auta vidim kako se diže kišobran i moj susjed viće:"No...susjeda hajde..ako ne želite pokisnuti!"
Vauuuu...odskakala sam da mi i Blanka može pozavidjeti na zaletu i već sam bila na prednjem sjedalu BMW-a.
Kenzo i susjed onako svjež u to kišno jutro bio je prizor iz knjige Danielle Steel.

nastavlja se
poslovnazenaukuti @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 3, 2008
I dalje mi je vruće!

Osječam se kao bačeno jaje na vruće ulje.Mozak sporije radi,a tijelo mora slow down.
Ljudi oko mene podsječaju me na Al Pachina iz film Heat i samo što ne počnu jedan drugome skakati za vrat.
Vidim jedino su djeca hiperaktivna i vesele ih kupanja s toliko energije.
Na poslu,naravno, bez klime u kuti..(op. ja i jesam u kuti!)....izdržim dan,ali doma uz sve obaveze puno mi teže pada ova vrućina.
Kroz prozor gledam na obližnju klupici (ne u prozor i susjeda..njega rezerviram za kasno noćna pušenja!)....i vidi tri bakice kako sjede na suncu i doslovno uživaju.Bože.pa njima ne smeta ova vrućina.Nema spike o venama,visokom tlaku,preskakanju srčanog ritma ili glavobolja.Ne...one sjede pune elana i raspravljaju o novim nastavcima Čarolije..hm.
Eto toliko o obavjestima da se starije osobe ne kreću po najvećem suncu.
Izgleda da mi je ova vrućina stvarno lupila u glavu jer padaju mi bakice na pamet umjesto mog susjeda.
Ništa...većeras ću čekati vjetar na prozoru..tko zna?Možda bakice zaspu,a susjed makne zastore i opet promatra!








poslovnazenaukuti @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare