Blog - srpanj 2009
četvrtak, srpanj 30, 2009
Još malo jel svaki dan mi završava skoro ovako!
Red rada,red kućanskih poslova,red kupanja,red maženja:) , red PDV-a.
Još samo malo!!!!



poslovnazenaukuti @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 27, 2009
Evo mene s novim razmišljanjem o prirodi i čovjeku.
Zašto ovakav naslov?
Vrlo jednostavno nadahnuli me filmovi o morskim psima,ali moj post je nemanima iz našim manjih rijeka.
Da počnemo ovako.
U zadnjih nekioliko godina kod nas,a vjerujem i dalje,moderno je baviti se ribolovom.Mi u ovim krajevima gdje prolaze čak četiri rijek obdareni smo velikom izborom mjesta za ribolov.Kao što znate ribolovci su večinom muškarci,čas izuzecima i kojo ženi.
Naš grad je na obalama prekrasne rijeke Mrežnice koja obiluje svim vrstama slatkovodne ribe i ribolov je zaista gušt...ali!
Uvijek postoji neko ali...zar ne?
U nekoliko godina unazad taj ribolov je toliko postao masovan da gledajuči samo ribolovnu opremu stane ti pamet.To više nije štap,udica,olovo i plovak.Današnji ribolovci opremljeni su ribolovnim priborom s GPS,senzorima...mašinicama od nekolki stotina kuna,nepsovima od zlata i još toliko čuda.Dođe mi da se zamislim jel šetajući navečer uz obalu sve do jednog metra,čak i u zabačenom dijelu vodotoka nailazim na muška društva u mini šatorima i naravno gajba pive pored,a rijeka Mrežnica svijetli od silnih senzora.Ok ni to nije problem.Problem je u hranjenj riba.Od kada je nestalo teške industrije na ovim prostorima rijeka je čistija i čak na ulasku za Park prirode.Svi ti silni ribiči neprestano hrane ribe prevelikom količinom hrane što je uzrokovalo ne porastom količine ribe,već porastom težine i veličine određene ribe.
Riječ je o Somu.Počelo je pičom da su ronioci vidjeli soma velikog dva metra i teškog skoro 60 kg.Ok svi smo to shvačali kao još jednu ribičku priću.Prije nekoliko mjeseci jedan je ulovio soma teškog 18kg i to je bila snzacija.Nakon njega ulovljen je som od 25kg...ali i dalje veliki misteriozan som još nije ulovljen niti viđen.
Da pojasnim.Som te veličine u rijeci kao Dunav ili Sava nije ništa neuobičajeno,ali u Mrežnici koja je relativno mala i največe dubine negdje oko 8m je prevelik.I dalje naši ribiči u vodu bacaju velike količine kukuruza,hrane za primamu,bojli sve što ne.Možda bi bilo bolje da je rasporede na nekoliko kilometara,ali ne.Zašto bi se on šetao ka 20kg kuhane kukuruze jednostavno istrese na jedno mjesto.Som je riba koja je grabežljivac i svežder.Obično kupi ostatke s dna rijeki kreče se po mulju.Kao dijete sječam se tzv.bučkanja po Dunavu kada su se somovi "budili" da sa dna izađu na površinu.Što zanći da ga je rijetkost uloviti ili vidjeti.Prije dva tjedna ulovljen je tu blizu nas som od 55kg Ljudi moji vidjela sam ga i mogu vam reči da je to grdosija.Pogotovo s onako velikim ustima.I dalje ronioci tvrde da postoje još veći.Ajme na ovako niski vodostaj!!!!
Ne bih sve to pisla da se nije dogodio incident mjesto na Mrežnici blizu nas.Mrežnica je moderno mjesto za kupanje vikendaša iz Zagreba,a i nas domorodaca.Djeca su nam na kupalištima cijelo ljeto i zbog svoje bistrine ta rijeka je omiljeno odrediše mnogima.
Tako jedno pslijepodne kupala se žena u Mrežnici i njena vriska prolomi se cijelim kupalištem.bila je na tako daleko od obale,ali sama.Vrištala je i počela tonuti.Poskakali su ljudi s obale i izvukli nesretnu ženu van.Na nozi iza kojena u području lista bilo je puno krvi.Podvezali su joj nogu i zvali hitnu.U šoku žena je vikala da ju je ugrizla riba.Ugriz je bio prvelik za nešto manje.Dalje nezna jel odvezla ju je hitna,ali njezin rođak rekao m je da joj fali komadić lista koji je jednostavno odgrižen.
Eto zašto naslov BRKOVI 2:Osveta.......opet mješanje čovjeka u prirodu i prkomjerno tovljenje riba za razonodu čovjeka i ribički priča.


poslovnazenaukuti @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, srpanj 24, 2009
Još jedan od onih trenutaka!

poslovnazenaukuti @ 22:15 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 21, 2009


Dobro došli u moj trenutak!



poslovnazenaukuti @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 19, 2009
Vjerujete li u bajke?
Ja....DA.
Vjerujem i u Pepeljugu,Snjeguljicu,Crvenkapicu,Amalku...i sve bajne djeve nevine i lijpe.
Vjerujem i u mačehe,gnome,čudovišta,Hobite.
U što najviše vjerujem?
U čarobnjake!.......Princa na bijelom konju vidjela sam jednom u prolazu negdje je jahao između dva kvarta našeg grada.
Hobita sam srela u podrumu djedove zgrade.Mačeha je bila dok nije napokon umrla kod moje prijateljice s modricama.
Gnom je jedno vrijeme čak radio u mojoj firmi,ali brzo je odustao.
Pepeljugu kaže mi moj suprug da je otkantao prije mene.Snjeguljica je jedne zime živjela vrata do mene.Često bih u zgradi tada sretala neke patuljke što su je pohodili.Amalka je promjenila frizerku baš onda kad i ja.
A čarobnjak?
E on je još uvijek pored mene.Ulovila sam ga na jednom izletu i spremila ga u ormar.Ponekad ga izvadim i on mi ispuni želju.
Spremim ga nazad i uvijek je tu kad zatreba.Eto čarobnjaci postoje!

poslovnazenaukuti @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 16, 2009
Evo mene opet s cendranjem,ali ovo moram objaviti zbog sebe.
Naime kako svaki dan radim do 17h premorena sam i da me vidite izgledam kao zombi.Čak ni svježi krastavci na očima mi ne pomažu.
Kako suprug i ja oboje radimo djeca su sama doma.Ok sinko je stariji i ode sam na kupanje,a ja ga ne želim opterečivati da čuva sestru.Ona jadnica čeka nas da dođemo s posla.Tako i jučer supruga nije bilo (šuma i drva) ja dolazim doma poslije 17h a na vratima me čekaju dva predivna plava oka s ručnikom u ruci i naočalama za ronjenje na glavi.
"Idemo mama na kupanje?"...ajme ja gorim...gorem mi tabani od stajanja a glava samo što ne eksplodira.Mrzim rotacije godišnjeg u firmi.
"Može mila...evo samo da se mama presvuće."...nabrzaka nabacujem na sebe lanene hlače i majcu i uskačem u japanke s ručnikom i dodatnom opremom...cigarete,novčanik i mobitel krenemo pješke do Mrežnice.Kupališe je bilo puno,a najvše iskreno volim onaj kafć pored njega.Odmah si naručujem kavu i vodu,a kčer već u vodi izvodi dupli aksl.Popijem kavu jedva gledajuči u vodu i kčer.Ipak se nasmješim jer ona uživa.
Nađem u hladu slobodno mjesto i rasprostrem ručnik,napušem onaj mali jastučić i legnem.Krajičkom oka gledam u vodu.Previše djece na kupu.Te male glavice malo su dolje,malo pod vodom,malo skaću,a bogme svi isti!
Ona zna plivati i to je dobro jer barem sam malo opuštenija i nemoram s njom u vodu.Gledam ja tako u djecu i tada nestaje filma...nema vike, toplina i ugoda...mir.
Ni sama neznam koliko je trajalo kad osjetim dodir i čujem ženski glas kako me doziva.
"Sujseda,susjeda!!!"....Bože kako se uvijek nađe neka dušebrižnička susjeda u mojoj blizini."Susjeda Vi spavate,a Bogme i čuje Vas se!"...ona će mi.Skočila sam isti čas i skoro se onesvjestih od naglog trzaja.U glavi mi oluja.
Panično pogledam u vodu i vidim kčer kako mi maše s osmjehom.Uf sve je uredu!Koliko sam spavala?Pojma nema!Jel su me vidjeli i čuli?Pojma nemam!
Ali definitivno je ovo...da mi baš i ne ide ovaj tempo i da suprug vodi djecu kako god zna na kupanje.
poslovnazenaukuti @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 14, 2009
Kažu da je ovo "sezona kiselih krastavaca"...i je definitivno.
Sami znate oni koji me poznaju da ne volim ljeto i da ovo definitivno nisu moje temperature.Selim se u Skandinaviju
Nu bloger Vik kaže da ću se povampiriti i to je točno noću ne spavam,a danju previše radim i opet dobro kile idu dolje.
Kaže bloger Roker da namam inspiraciju i to je točno...ma po ovoj vrućini ne mogu podnijeti špricanje znoja (Rokeru ti češ znati o čemu pričam).
Ulice su prazne...ljudi u stanovima s klimom i zatvorenih prozora kao u bunkeru.Mrežnica puna kupaća ok više onih iz metropole nego nas domaćih.Auto-put pun kolona prema moru bdw. u blizini mi je tunel Sv.Marko,pa ako se Vik povampirim destinacija mi je definitivno tamo pored groblja.Gore mrtvi dolje živi.
Eto u ovo depresivnoljetnovrućeicmoljavo vrijeme (volim ove rečenice idu mi uz nik)....ja ću biti noćna poslovnazenaumraku

poslovnazenaukuti @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 12, 2009
Noćas su i plahte bile bjelje.
Noćas su i ruke bile nestašnije.

Noćas je i vjetar kroz prozor bio nestašan.
Noćas je i krik bio poseban.

Jutro je svjetlije.
Jutro je posebno.

Večer u iščekivnju.
Večer će biti!

krevet.jpg image by pepeljugaa_2008
poslovnazenaukuti @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, srpanj 10, 2009



Evo za vikend ostavljam zanimljivu sliku mog omiljenog slikara Salvadora Dalia.
Volim ovakve slike s optičkim iluzijama.
Često i mene moje oči avaraju,pa zašto to ne bilo i u virtuali?
PS    Primjećujete li psa na slici?
poslovnazenaukuti @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 8, 2009
Lutajući danas po Youtube i tražeći jednu pjesmu meni vrlo dragu "I feel love"...original Donne Summer meni osobno draže u izvedbi Bronski beet,ali naišla sam na nešto posebno.
Naime grupa Blue Men Group koja ima odličan scenski nastup gdje se ne obraća publici, potpuno su plavi i izvode pjesmu s udaraljkama po cijevima ovu pjesmu izveli su na poseban naćin što me oduševilo.
E sad uživajte i Vi kao i ja kada sam slušala i gledala ovo:

poslovnazenaukuti @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 6, 2009
Mislila sam ove dane da li da pišem ovaj post ili ne,ali evo prevagnula je moja želja da kažem na glas.
Primila sam par mailova i pp s nekim pozivima i parolama i nisam odgovarala jer sad ću se izjasniti,pa što bude za sve one koji mi šalju parole.
Ovakoc.
1989 god. u ljeto došla je moja najbolja prijateljica porijeklom hercegovka k meni doma i predložila mi da popodne idemo na igralište njene škole gdje njen otac i stric pripremaju feštu s pečenjem i nekim gostima iz Zagreba.
Pristala sam jer i onako to popodne sam mislila provesti uz muziku i knjigu.Imala sam tada 17 god.
Došle smo na feštu i što je mene najviše iznenadilo bila je ogromna životinja (vol) koja se okretala na ražnju,a oni su je polako rezali i dijelili gostima na papirnatim tanjurićima.
Bilo je puno ljudi i svirala je naša slavonska narodna muzika.Oni iz Zagreba nešto su raspravljali oko bine,a drugi ljudi se veselo smijali.Došle smo se javiti prijateljičinom ocu,a on nas je predstavio gospodinu iz Zagreba Franjo se zvao.Simpatičan i veseo je bio dok smo malo pričale,a onda je opet bio ozbiljan kad se okrenuo prema drugim starijim ljudima.
Drugi gospodin pozvao nas je za stol i pitao da za ime i prezime.Prijateljica je rekla da već ima člansku iskaznicu,a ja sam kao ono važna pristala da se meni napravi jer baš je zgodno izgledala s plavom bojom.
Pisalo je lijepim rukopisom moje ime i broj članstva.....mjesto Vukovar...i velikim slovima HDZ.
Neću Vam pisati za one druge što su nas gledali preko ograde i preko oka što bi mi Slavonci rekli.
Tada taj komad kartonskog papira i moje ime bilo je jako važno isto tako skrivanje te kartice 2 god. poslije bilo je JAKO važno.
Kartica se mjenjala tokom godina kako sam i ja odrastala i uvijek je bila pored mene.Mislite da sam je isticala...NE...ponekad gubila možda malo snage,ali uvijek vjerovala u nju kao i onog dana kada su mi objasnili dajući mi je u ruku.Nisam je mislila nikada ni promjeniti da bude neke druge boje...NE...zašto?....Jer vjerujem!
Čuvala sam i prijateljičinu dok je vadila leš muža iz Vukovara da bi ga sahranila jer mi je rekla da ću ja sigurno čuvati.
I da bila sam u subotu u Areni kao i one godine kada je bilo u Lisinskom i Kockici i na travnjaku škole.
Bit ću i dalje!
I vjerujem u snagu kartice i snagu žene koja može voditi nas!
Eto posta da više ne pitate me.
poslovnazenaukuti @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 5, 2009
Druženje u firmi gdje radim često je,posebno mi je drago kada je druženje organizirano zajeno s obiteljima.
Evo ove dane uhvatili smo malo lijepog vremena i proveli ga s obitelji u prirodi...bilo je svega hrane,odbojke i kupanja.....



tu sam!!!!!!!...ah ta odbojka!!!!



roštilj!!!!...i majstor za roštiljem!!!



vožnja......



i moja obitelj nije odoljela kupanju......



poslovnazenaukuti @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 1, 2009
Jeste li primjetili koliko su ljudi izgubili pojam suosjećanja?
Neću spominjati sada brojne humanitarne akcije koje su nam servirane preko medija,pa moraš imati telefon ili mobitel da bi osjetili osjećaj suosjećanja.
Prvo što sam primjetila da djeca gube pojam suosjećanja.Neki dan vračajući se s posla naišla sam na grupu djece što su u grupi nešto zanimljivo promatrala na nogostupu.Kada sam prišla bliže vidjela sam malo mače koje se treslo od hladnoče,straha i gladi.
Komentari djce nisu bila suosjećajna već su se smijala i sablasno promatrala muku nejakog stvorenja.
To poslijepodne mučio me taj prizor i u najgorem scenariju zamišljala sam neko drugo biće na nogostupu.
Negdje prije u centru grada srušila se starica i ljudi su doslovno prolazili pored nje s zaključkom "Gle pijane babe!"
Ne ženi je pozlilo zbog visokog tlaka.
Što je u braku?
Da li vaš partner ima suosječanja prema vama?
Da li vaša djeca primjete kada vama nije dobro ili samo čekaju večeru za stolom?
Što je sa suosječanjem poslovnog kolege koji je ne svojom krivnjom zapao u tešku financijsku krizu ili jednostavno kažete:
"Tako mu i treba kada troši više nego što može!".....Pitamo li kolegu kako je do toga došlo?Zbog pohlepe ili jednostavno zbog bolesti bračnog druga?
Zašto nam izmiće taj osječaj kao osobnost?
Zaboravite sada u glavi one silne brojeve humanitaraca s 0600 ili 0800...već krenimo sami od sebe ili jednostavno do osobe do sebe.
poslovnazenaukuti @ 21:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare