Blog - srpanj 2010
nedjelja, srpanj 25, 2010
 

 

 

Ok..sad bi trebao nastavak priće o Štefici na pločniku i brata Zvonka koji šljaka na baušteli,ali prekidam jel Štefica je na godišnjem )već dugo jel prosvjetni radnik je)...i odlepršala da ljetovanje negdje na lijepom plavom Jadranu,a naš Zvonko i dalje šljaka na plus 35 jel mora zaraditi za knjige djeci. i tako dok on radi,a ona noge toća i salo prikriva tamnijom bojom ja im poklanjam pjesmu bržeg ritma.

Za nju s latino muškarcima,a njemu s djevojkom u kratkoj bijeloj haljini i bržim ritmom tak da brže dela:)))))

Uživajte i Vi i Štefa i Zvonko na baušteli!!!!

 

 



poslovnazenaukuti @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 20, 2010
I gdje smo stali? Aha...naša Štefica i dalje leži i brani svoja tri drveta i još nekoliko seljana. No ostavimo malo našu Šteficu na plu 40 i posvetimo se nekom drugome.Nisam Vam spomenula da naša Štefica ima mlađeg brata Zvonka. Pošto su bili iz skromnih obitelji Štefica je završila školu za seosku učiteljicu, mlađi brat Zvonko je trbuhom za kruhom otišao u veće selo i zaposlio se u jednoj građevinskoj firmi. Radio tako  Zvonko i kupio na kredu stan, oženio se dobio dva sina koje školuje u tom velikom selu.  Zna se da građevina je sezonski posao,pa Zvonko većine godine radi u proljeće i ljeto. O da! Naš Zvonko nikada nije odveo obitelj na more jel radi, u vrijeme Božičnih blagdana Zvonku je manja plaća jel tada u firmi nema tako posla i naravno nema zakonom zagarantiranih božičnica. Za razliku od njegove sestre Štefice koja je bila stara cura on nije imao baš vesele blagdane. I kvragu ŠTO JE ON ONO POTPISAO NA TRGU SVOGA SELA?...pita se i danas naš Zvonko,ali tješi se barem će seki biti bolje.

Zašto vam pišem o Zvonku?...E baš to jutro kada je naša Štefica onako ponosno legla da brani svoja tri drveta Zvonko je krenuo u novi radni dan na građevinu. Znao je samo da rade u nekom obližnjem selu neke shopping centre i garaže,ali nije njemu važno i onako ih je kroz njegove ruke prošlo prekoviše. Spremio Zvonko svoj gablec od tirolske i frtalj kruha i na putu do gradilišta izraćunao svoju plaću koja će ovaj mjesec biti veća jel gazda je dobar posao sklopio,a i bliži se jesen i treba djeci knjige i odjeća za školu.

Kombi s radnicima i našim Zvonkom parkira se blizu mjesta radova i oni krenuše na posao. taj dan bogme dobro je pržilo,a Zvonko u punoj radnoj spremi s zaštitnom kacigom i cipelama s metalnim kapicama, sve po propisu. Možete li zamisliti čuda kada su došli do mjesta radova? Ugleda Zvonko par baba i još kojeg nadobudnog seljana kako leže,zvižduću i nešto viću baš na mjestu gdje bager traba proći. Predradnik viće,ali ta skupina još više viće na njih i poćinju prepirke. Gleda naš Zvonko na sat i sunce koje prži i misli si "Pa zar nećemo kopati?....Propade mi dnevnica zbog ovih baba!" Prolazi već podne i tirolske više nema,a bager još nije ni zemlju zagrebao. Gleda Zvonko u skupinu zviždućih baba i tada spazi svoju dragu seku Šteficu. Ajme čuda njegova Štefa sva zajapurena viće i galami,brani svoja tri drveta i gle vraga nije joj vruće! Gleda Zvonko i nevjeruje. E sad dileme reći da mu je to sestra i još više podjariti gnjev kolega bauštelaca ili šutati i gledati kako mu seka oduzima dnevnicu? Ma nazvat će je popodne i zamoliti je da se makne s te ulice ipak i on bi radi

New layer...
New layer...
New layer...
New layer...
New layer...
 

nastavak slijedi

poslovnazenaukuti @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 18, 2010
 

Ovo je prića o Štefici i njenom selu s tri drveta.

No poćnimo od početka. Dakle bilo jedno veće seloi u njemu sretni ljudi živjeli.Vremena su bila blagostanja i ljudi radili u svojim poslom kao i naša Štefica.No sve što je lijepo kratko traje.Došla su modernija vremena i ljudima u tom selu postali su dostupne razne informacije o drugim selima negdje daleko. Što preko novina,televizije i interneta vidjeli seljani kako su lijepa sela tamo daleko. poželjeli seljani da i njhovo selo ima lijepe trgove,kuće i ceste,pa odlučili nešto poduzeti. I naša Štefica gledajuči mnoge sapunice zamišljala je bazene,shopping centre,garaže i ostale blagodati drugih sela. Netko se tako u selu potrudi i nađe ljude s novcima i voljom koji će pomoći seljanima da budu moderni i prate trendove većih sela. Došli ljudi od struke i predložili našim seljanima kako bi izgledalo selo kada bi se sve to izgradilo.Oduševljeni seljani i nšaša Štefica otvorili oči u čudu i pristali na modernizaciju čak i nešto novaca donirali.

nakon nekog vremena i u propisnom roku počeli radnici raditi sve želje svojih seljana,ali gle čuda najljepši objekt trebao je proći pored kuće naše Štefice.Gleda naša Štefica svoja tri drveta ne tako velika i sažali se nad njima. Ma nije naša Štefica mislila da će to tako ići. Gleda Štefica tri drveta na ulici pred njenim štengama a u daljini šuma....ma kakva šuma..bitna su tri drveta MOJA!

Sad se sjeti Štefica da u svim sapunicama što ih gleda mora biti neki zaplet,pa za Boga miloga tamo i ne ide sve po planu zato je i gledam. "Nedam svoja tri drveta,ali treba mi pomoć!"...reće sebi Štefica.

I tako na nedjeljnoj misi naša Štefica šapne susjedi,a susjeda drugoj susjedi i tako u krug po crkvi: "Ajmo sutra leći na cestu i onako nemamo što raditi da malo zakompliciramo stvar!"

Poslušne seljanke,a bome i seljani za našom Šteficom krenuli.Osvane jutro i radnici što zarađuju za svoje obitelji krenuli s gablecima na posao,kad vid vraga. Leže Štefica i njh nekoliko na putu do tri drveta.Haljine im viore,u licu crvene od sunca,valja misle da su na meksičkim plažama i viću nešto. U čudu radnici gledaju tu plažu i pitaju se što li je ovo?

(nastavak priće u ovom tjednu)

poslovnazenaukuti @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, srpanj 16, 2010
 

 

Jel Vam vrućeeeeeeeeeee????

E pa jedan mali da Vas razveseli:))))

 

Četiri dana nakon 11.rujna, iz ruševina WTC-a izlazi Mujo, stresa prašinu sa sebe i reće:

--Jebo vas vaki aerodrom, da vas jebo!

poslovnazenaukuti @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, srpanj 10, 2010


 

 

wauuuuu...inspiracija ROKER

poslovnazenaukuti @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 7, 2010
 

Koliko ste puta u životu plesali? Kad kažem plesali mislim na klasićne plesove,a ne skakanje u discotekam.

Pisat ću o plesu jel uskoro u Karlovcu sprema se milenijski ples.Teme su bečki valcer i engleski valcer.Ne smijem to propustiti jel zaista obožavam plesati i sigurno ću tamo biti.

Što me zaintrigiralo za ovaj post? Naime odrasla sam u Slavoniji i mladost provela u discotekama,pa ti klasični plesovi nisu bili zastupljeni u našoj generaciji.Možda se sječam nekih satova tjelesnog odgoja gdje su na pokušavali naućiti nekim osnovama plesa,ali ako redovito ne plešte zaboravite.Došavši u ove krajeve oduševila me spozbaja da ovdje svi znaju plesati.Kad kažem svi tada mislim od djece koje roditelji uče do starijih osoba.U ovim krajevima postojalo je jako puno zabava na otvorenom ili po restoranima svaki vikend i ljudi su plesali tako dobro da me to oduševilo.Naravno da nisam znala,ali me suprug brzo naučio i vidjela sam da to uopće nije teško i čak dapaće jako ugodno.Često putujem na svadbe po cijeloj hrvatskoj jer familija mi je dosta raštrkana.Čak mi se dogodilo u Istri da smo od cijele svadbe plesali samo suprug i ja.Prošle godine u Dalmaciji svadba se svela na skakanje,drženja za rukuke u krug,ali klasićnog dvokoraka,a nedaj Bože valcera nigdje,pokušavali smo plesati,ali i glazba je prilagođena brzom ritmom da je to neizvedivo. Sad zamislite pjesmu "Garavušo garava!" u ritmu roka:))))....u klasićnom plesu odlična za dvokorak.

U ovim krajevima kod nas plesna kultura jeko je razvijena.Imam sina 13. god. koji me negdje prije tražio da ga naučim neke korake jel lijepo mu je gledati kako tata i ja plešemo,a na sljedečoj svadbi želi i on plesati s mamom ako ne bude kava cura s kojom bi radije hahahahah

Odgovorite mi koliko plešete u paru,a ja vam predam izvješće s milenijskog plesa.

poslovnazenaukuti @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 4, 2010



Poznajem čovjeka koji pjeva prekrasne ljubavne pjesme,a ljubav ne pozna.
Iz njegovih usta izlaze stihovi što srce diraju,a on ih reda kao datume na kalendaru.
Vjerujem da postoji emocionalna zakinutost,vjerujem da postoji hladno srce i mozak koji radi kako mu se naredi.
Ok vjerujem jel mi je rečeno tako!

Poznajem ženu koja osjeća,ali to ne izgovori,pa njene riječi su grube i sirove.
Ona govori ono što on želi čuti i njeno je srce toplo i nježno,mozak ne poznaje tijelo,ali ona opet radi kako on osjeća.

Može li te dvije osobe biti na istoj razini?
O da ja vjerujem da mogu.
Samo je pitanje koliko dugo?

PS....vrućina radi svoje:)))))
poslovnazenaukuti @ 22:35 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 1, 2010


Definitivno ovo nisu moje temperature....definitivno ne volim ljeto!
Zato sam u debelom hladu i uvijek baš uvijek s dobrom glazbom!

Uživajte!

poslovnazenaukuti @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare