Blog - kolovoz 2008
nedjelja, kolovoz 31, 2008
Samo na bryinu da vam javim da sam tu.Moj komp jadni napao je neki virus i [teka li ga [teka.Napokon uspjeh do kompjetera svog susjeda>)))))))...ne nije onaj koji vi mislite.
Uskoro popravak slijedi i vratim se ja.
Pusa svima koji se javljaju...ne stignem vas sada sve posjetiti,ali uskoro....
poslovnazenaukuti @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 22, 2008
                    Za jednu posebnu osobu.
                    Za nekoga tko razumije.
                    Za nekoga tko želi.
                 &

  Za nekoga tko zna! 
 
poslovnazenaukuti @ 21:10 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008
Ajme sjetise što mi radiš
al ajd...neću pomagati časna rijeć:)

              S L O Z I R E G B

Traži se riječ od 7 slova
poslovnazenaukuti @ 21:53 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
Evo nagovorila me sjetise da stavim ovu igru.
Ispunjavam zadaču.

Traži se riječ od 6 slova

            K R C A V N I T
poslovnazenaukuti @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008
Pošto smo svi u euforiji Olimpijski igara..ili barem onih koji vole pratiti.
Stavljam snimku koja je mene oduševila prije 8 god.
Ovo je snimka za pamtiti,ovo je duh sporta.
Naš Erick je tada prvi put vidio bazen,a dolazi i Ekvatorske Gvineje.
Pogledajte i recite smijeh ili suze?
On je naučio plivati tek mjesec prije olimpijade i njegov trud je smisao:
Učestvovati,a ne pobjediti!

poslovnazenaukuti @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 18, 2008
                                                                     BrijuniVBrijunUVerige08

Maša je krenula za čuvarem niz stepenice hotela.Na izlasku na terasi opet je vidjela onu obitelj.Bilo je vrijeme večere i oni su tako bili veseli.Žena u mekoj bijeloj haljini smijala se djeci koja su nešto veselo pričala.Prolazeći pored nje žena podigne pogled i opet duboko se zagleda u Mašine oći.Nasmješi se simpatično i polako zatvori oći.Maša je na tren zastala i vidjela u tom pokretu poruku"Sve će biti dobro samo bježi...bježi!"Strese glavom i oagna misli pogleda ponovo ženu i ona je nastavila svoj razgovor s suprugom i djecom.Učinilo se Maši,samo učinilo!
Čuvar e posjedne u golferski autić i počne voziti uskim puteljcima otoka.Tada Maša prvi put primjeti ljepotu ovih otoka...borove šume,životinje što slobodno šeću otokom...bijele klupe i predivno plavo more.Stigli su.
Padala je noć i u sumraku ona pogleda predivan prizor bijelih zidina Veriga.Staro rimsko naselje izronilo je iz zemlje okruženo predivnom zelenom travom,a ispred njih more.U sredini Veriga ogromni prostor amfiteatra sačinjenih od bijelog kamena.Vidjela je svjetlost sviječa što su ih pratile na putu do postavljenog stola u sredini tih iskopina.Pogleda sebi pod noge i vidje da hoda po ružinim laticama.Sve je to on pripremio za nju,za njezin 21 rođendan.Prizor je bio veličanstven.Tako staro zdanje i ona u sredini njega obasjana samo zalazečim suncem i blijedom svetlošću svijeće.Čekao ju je s čašom vina u ruci.Sjela je za stol predivno ukrašen kamelijama.Konobar ih je diskretno posluživao i tada nestao isto tako diskretno.Čak je bila i živa muzika,ali u toj tami ona nije vidjela klavir i pijanistu.
Večera je brzo prošla i ona je tada stvarno uživala,čak joj nije smetalo Koljino dodirivanje i aludiranje na ono što slijedi.Jednostavno je uživala.
Poslije dugo u noć pošli su nazad u apartman i vodili ljubav onako silovito kao što on traži,a ona je opet glumila kao što on ne zna.
U jutro osoblje hotela Neptun vidjelo je bogatog Rusa kako plača račun i isplovljava ogromnom plavom jahtom.Maše nije bilo.Nitko nije pitao tj. nitko se nije usudio pitati,a možda nikoga nije ni zanimalo.
Jedna je plava žena u bijelo haljini prišla recepciji i pitala što je s onom prekrasnom djevojkom što je imala rođendan na Verigama.Mlada direktorica povukla ju je na stranu i rekla da je jutros čuvar parka Brijuni na molu našao tirkiznu haljinu i da mu se učinilo u izmaglici da je ćuo zvuk čamca,ali nije bio siguran.Maša je nestala i nitko,baš nitko je nije tražio jer nitko nije tražio potjeru,istragu ili tako nešto.

Iskreno se nadam da je Maša uspjela pobjeći i našla svoj mir poslije ovakve večere na Verigama.
Razmišljam o njoj dok skidam bijelu haljinu i oblačim udobnu trenirku za trčanje s obitelji po otoku.

KRAJ
poslovnazenaukuti @ 19:13 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008
Ulazila je iza njega u raskošni apartman.Nije joj bilo do razgledavanja već je brzo odletjela pod tuš.Topla voda nježno je milovala njeno tijelo i ona je htjela ostati što duže sama.Osjetila je ruke na svojim leđima i bez okretanje glave i otvaranje očiju znala je da je on iza nje.Milovao ju je brzo i silovito...znala je da želi brzi sex...znala da uvijek to traži pod tušem.Ipak je on kupio nju i morala je obavljati svoju zadaću baš kao kad dijete dobije igračku na baterije i očekuje da radi non-stop dok god je zanimljiva.Hoče mu dosditi..pitala se!Željela je da mu dosadi,da je ostavi barem malo na miru.Maša nije bila svjesna onoga dana kada je Kolja ušao u restoran gdje je ona radila.Taj bezobrazno bogati Rus...spazio ju je i već za par sati njen gazda je sklopio ugovor o prodaji.Nije mogla tražiti pomoč od nikoga.Radila je u drugom gradu jer je htjela pobječi od neimaštine i roditelje poštedjeti još jednih gladnih ustiju.Htjela je nazvati majku i viknuti "Pomozi mi!" ali predomislila se jer je znala da će to dotući majku.Odlučila je pristati i možda samo možda jednog dana ponosno doći u svoj rodni grad kao bogata...ali.Ali ni u snu nije znala što je čeka.Poniženja...robstvo...iživljavanje....iskorištavanje tijela od njega i njegovih prijatelja i njihovih bogatih žena.Sve i baš sve je podnosila i nadala se slobodi.
Bio je brzo gotov,a ona je savršeno odglumila uživanje kao i uvijek."Ako ništa dobrog,barem sam naučila biti dobra glumica!" Pomislila je da je i to pobjeda jer on nije prepoznao glumu.Mala pobjeda..njezina!
Ogrnula je trkizni ogrtač i ušla u sobu.Nije bilo nikoga.Kolja je sigurno otišao nešto važno pripremiti.Danas joj je 21 rođendan i znala je da če on nešto napraviti u svom stilu.Glamurozno i posebno..kao i uvijek.Na krevetu joj je bila pripremljena prekrasna duga crna haljina,ona što je on izabrao.Podigla ju je i za čudo svidjela joj se.Obukla ju je i stavila nisku crnih bisera također pripremljenu za nju.Svoju dugu plavu kosu podigla je u punđi i nekoliko pramenova spustila niz lice..onako nemarno...mali prkos..njezin.
U sobu je ušao njegov čuvar i vidno zastao i promatrao je.Nasmijala se prkosno njegovoj vilici kako visi od pogleda na nju.
"Gospodin Kolja pripremio je vozilo do Vaše večere."Vozilo...začudila se."Gdje idemo?" pitala je gledavši se u ogledalo."To je iznenađenje Bjanka.Gospodin Kolja iznajmio je Verige za Vaš rođendan."
Verige...Verige...nije znala što to je

NASTAVLJA SE

BrijuniVBrijunUVerige05
poslovnazenaukuti @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 15, 2008
Ponukana današnjim komentarima i postevima posvečenim ovom datumu,osjetila sam da moram i ja napisati.Neki će protumačiti ovaj post krivo,ali potpuno je iskren.Oprosti mi Vuče,ali sad ću napisati zašto ne komentiram postove kao tvoje.
Odrasla sa u čistoj komunističkoj obitelji i ne sramimi se toga.Moj djed bio je direktor največeg kombinata u bivšoj Yugi.U našoj kući vjere je bila tabu.Oni mlađi to neće shvatiti,ali stariji blogeraši znat će o čemu pišem.Da bi tada bio na nekom većem položaju morao si biti član partije i to je bio nepisani zakon.Bila sam pionir i predsjednik pionira i da ja sam bila ona curica koja je Njemu predavala cvijeće i bila jako ponosna.On je tada bio velik u mojim malenim oćima i njegov poljubac u obraz ne zaboravljam i Njegove bijele rukavice pomilovale su moju frizuru što je majka tako pažljivo taj dan složila.Bila sam tada neizmjerno sretna jer nisam bila opterečena nekim lošim stvarima povijesti.
U našoj kući samo je baka održavla tu tradiciju vjere i to potajice.Da, krštena sam noću kada nas nitko nije vidio i da naša Božićna jelka nije imala svjetlost na Badnjak već na doćeku Nove.
Sječam se rijeći svoje bake:"Malena..moli se tiho da nitko ne čuje.Moli se za sebe jer Bog nije u kipu ili crkvi on je tu oko tebe i čuje te."
I dan danas otići ću u crkvu,ali ne na ovakve datume nego sama u tišini bez publike.Pomolit ću se u svojoj duši bez obzira jel to velika crkva ili malena kapelica ili jednostavno križ u mom regalu.Nije mi važno koji je datum jer ja vjerujem u svojoj intimi što ne djelim s nikim.
Znam da će mi ovim postom neki zamjeriti,ali vjera je nešto o čemu ne raspravljam jer ja znam da imam svog anđela tamo gore koji me čuva i njemu se poklonim i svako jutro ga pozdravim.
I ja jesam sretna i to me čini sretnom i snažnom.
On je u nama i bez crkve i kipova.
Ovo je bila moja iskrenost ma što vi mislili ja znam....
poslovnazenaukuti @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008
Plava jahta lijeno je uplovljavala u luku zelenih otoka.Maša je gledala prekrasne palme na molu i bijele klupice između njih.Njihova bjelina bila je izazov tim plavim oćima..palme su bile ono što je zamišljala,ali on pored nje nije se uklapao u tu sliku raja.
"Bjanka obuci se,uskoro silazimo.Ne brini za prtljagu sve neve haljine čekaju te u hotelu."
Mrzila je zvuk tog imena.Htjela je vrisnuti svoje ime,mada ga je on znao,ali nije se uklapalo u njegov raj i njegovo bogatstvo.
"Da dragi.Uzet ću samo svoju torbicu." Okrenuvši se prema kabini spazi na molu čovjeka koji je držao papire u ruci i gledao je s divljenjem.Pogled joj odmah padne na njezin ogrtać jel toliko je bila zaokupljena radnjom koju mora napraviti i nije bila svjesna da joj vrh bradavice nježno proviruje van.Sramno zagrne čvrsto okrtać i spusti pogled.U glavi ostane slika divnih zelenih oćiju.
Ušavši u kabinu spazi mladu djevojku koja je spremala haljine u torbe."Zar je to moje?" upita Maša."Gospodin Kolja je to pripremio za Vas." Bilo je tu haljina onih večernjih glamuroznih do onih dnevnih prozirnih ljetnih.Jedna tirkizno plava stajala je sastrane."Ovu plavu Vam je pripremio da obućete sada." reče sobarica ne dižući glavu s torbi.Maša nije voljela plavu boju,voli crvenu,ali Kolja je birao i ona se ne smije suprotstaviti.Obuće haljinu i pogleda se u ogledalo.Stajala je na njoj kao salivena.Znao je točno izabrati njezin broj.Kako i ne bi.Koliko puta su njegove ruke mlohave dodirivale njeno tijelo.Poznavao je svaku poru.Naježi se,zatvori oći i krene prema palubi jahte.
On ju je već čekao s ispruženom rukom da pređe most do mola.Neki nepoznati i prijazni ljudi čekali sus dobrodošlicom i vidno se klanjali bogatom Rusu.Bilo je to smiješno i jadno.Osječala je poglede i prijezire jer ona je bila tako mlada i lijepa.Poželjela je brzo u sobu i pod tuš da spere te poglede.
Krenuli su prema hotelu.Pogledavši hotel Maša se jedva kriomice nasmije.To su komunističke građevine koje još luksuz otoka nije promjenio,a to je tako podsjeti na njenu domovinu da je s uzdahom bila zahvalna na tom pogledu.
Ušavši unutra ta se iluzija raspline jer unutrašnjost hotela je bio luksuz koji ju je nekada zano očarati,a danas je izgledao obićno...teško.
U kutu recepcije primjeti obitelj.Muškarac je nježno oko pasa držao plavu ženu dugih prekrasnih nogu,a ispred njih slatka mala plavokosa djevojčica i dječak nešto stariji.S njima je stajala žena isto prekrasne plave kose.Ta žena se naglo odvoji od njih i krene prema njima s osmjehom i pruženom rukom.Maša je odmah shvatila da je to netko važan u ovom hotelu.Plavokosa se predstavi kao zamjenica direktora i voditeljica smještaja i da je ona zadužena za njihov ugodni boravak.Kolja je sređivao papire i ostale admistracijske zavrzlame koje Maša nije razumjela.
Njen pogled je bio prikovan za onu obitelj.Izgledali su tako skladno i nasmješeno.Zaklela bi se da je oko njih bila aura plave boje koja zrači srećom.Ta žena,ta majka pogledala ju je s pogledom punim ispitivanja,ali ne onog zločestog nego onog s razumjevanjem,ne sažaljenjem nego simpatijom.Te plave oći te žene kao da je pročitalo svu Mašinu tugu i to je razljuti i posrami.Zar je moguće da je netko vidio tu tugu.Skrenula je pogled u trenutku kada je Kolja tražio njezin pogled i skupivši obrve provjeravao kamo gleda.
"Bjanka idemo u apartman!" Ton je bio zapovjednički i ona poslušno krene.
Još jedan put baci pogled na obitelj dok joj je mala plava curica nježno mahnula s medvjedićem u rukama.

NASTAVLJA SE

Naglašavam dragi bolgeri da je ovo istinita prića na autentičnoj lokaciji kod nas u lijepoj našoj.
poslovnazenaukuti @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008
Probudili su je šumovi nepoznati.Osjetila je nježno njihanje i nije htjela otvoriti oći.Polako,sasvim polako otvarala je oći i privikavala se na svjetlost.Prvo što je vidjela bio je buket cviječa pored nje.Prekrasne boje i cvijeće koje nije ni prepoznala stapale su se u sinfoniju boja što u prasku oka otvorilo je njezin um.Ne,ne sječa se ničega od sinoć.Gdje je...ni to nije mogla prepoznati,samo taj buket privlačio je njezin pogled.
Po koži osječala je nježni dodir svile.Bila je gola.Polako okreče glavu i tada pogledavši u malene okrugle prozore shvati da je na brodu.Glava joj je bila teška dok ju je dizala,plava duga kosa polako u slapovima podizala se s kreveta.Shvatila je da je gola.Pogledom je tražila odječu po raskošnoj kabini,ali vidjela je samo tirkizni ogrtač namjenjen baš njoj.Obukla ga je i krenula stepenicama prema gore.Izlazeči van sjaj sunca zaslijepile su njene prekrasne plave oći.
Odmah ga je vidjela ispred sebe.Visok i bijelim sportskim hlačama i plavoj polo majci.S leđa izgledao je privlačno,ali ona je znala kako to tijelo izgleda potpuno nago.Te bore na vratu,ta stražnjica što više nije bila u mladosti i te ruke starca što su milovale njeno mlado tijelo nisu ono što je ona maštala.Često bi zatvarala oći dok je iznad nje bio dah starca i zamišljala bi nešto,bilo što nježno,mlado i glatko.Samo,samo njegove nebesko plave oći bile su žive...kao more,kao nebo,kao zidovi kuhinje njene bake.
"Bjanka,ustala si?" Te riječi vrate je u stvarnost.Ne ona se ne zove Bjanka..njeno ime je Maša,ali kad ju je on uzeo dao joj je to ime.Mrzila je taj zvuk imena.
"Da,dragi probudih se sama.Gdje smo to?" Vidjela je samo more i u daljini zelene otoke.
"Draga iznenađenje za tvoj rođendan.Uplovljavamo u prekrasne otoke.Uživaj i ne pitaj puno."
Znala je što to znaći.Često joj je govorio da ne razmišlja i ne pita previše jer njena ljepota ne treba bore od razmišljanja rekao bi u šali,ali ona bi znala da ne smije pitati jer u protivnom ponovilo bi se opet ono....
Pogledala je prema tim zelenim otocima i zamislila da je tamo čeka netko tko će je spasiti....

NASTAVLJA SE


poslovnazenaukuti @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 71 | Prikaži komentare
Evo me stigla sam,ali još uvijek bez kute...još ovaj tjedan.
Spremam prekrasnu priću,a do tada ostavljam ovu predivnu pjesmu.
Uživajte!


poslovnazenaukuti @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 1, 2008
Evo napokon dočekah i ovaj famozni 1.8.
Danas svečano skidam KUTU i postajem obična žena na godišnjem.
Eto možda si priuštim i odlazak na plac s košaricom kao prava kučanica i popijem jutarnju kavicu negdje u gradu jer 298 radnih dana je iza mene....298 dizanja u 5 i 30...298 popijenih kava na brzinu i 298 poljubaca svom najdražem ujutro prije posla.
U ovih 2 tjedna...nema dizanja ujutro,nema ranih kavica,nego onih razvučenih dopodnevnih i nema KUTE na meni.Ajd sad oni što se naslađuju ovim imenom neka zamisle me bez nje:)))
Ništa posebno 170 visine i 58 težine i glatke bijele puti što vapi za suncem koje če je spržiti tamo na nekom kamenu:))) i k tome još ću i platiti za to.Dakle ostaju samo oni jutarnji poljupci koji će trajati nešto duže:)))
Zato pozdravljam Vas ja bez KUTE!

A kad se vratim bit ću opet ona stara poslovnazenauKUTI!
poslovnazenaukuti @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare