Blog
nedjelja, listopad 3, 2010
 

Ponekad me uhvati nešto nježno , nešto lijepo i ne skida mi osmjeh sa usana.Ponekad,samo ponekad! I dugo već taj osmjeh nemam i ne znam sječam li ga se? Mogu biti tvrdoglava , ljuta i strašno nadobudna. mogu glumiti , a tu sam maher. Mogu biti ignorantna i strpljiva do besvjesti. To strpljenje daje je mi snagu jel kad spojim tvrdoglavost i strpljenje dobijam znate što? Kamen!!! A kamen je hladan i okrutan. I što je najvažnije vječan je!

Nadahnuta sam rečenicom "Hladna srca kao kamen!"....pa stvarno možda s navikom ili teškim udarcima u taj kamen i ja sam postala dio njega i drago mi je da se prelazi preko njega, gazi i vjetrovi kiše udaraju u njega,ali on je i dalje tu. I drago mi je da se primjeti taj kamen koji nekad je bio podatni,topli pijesak!

 

 



poslovnazenaukuti @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare