Blog
ponedjeljak, rujan 8, 2008



I tako propade moja neobavezna večerica i gosti se razbježe po svijetu svako s svojom pričom.
No nije važno!
Drugo jutro se probudih i osjetim neobičnu glad.Prevrnuh frižider,ali u njemu niš sem par paradajza.Obučem nabrzinu trenirku i skoknem u pekaru po svježe pecivo.Vračajući se nazad pred ulazom u zgradu sretnem svoju susjedu s trečeg kata u bijelo prozirnoj haljini.Sva nasmješena rano ujutro pita me zar sam već galadna.Ne htjedoh joj objašnjavati večeru prije i kako me gosti,a posebno jedan iznevjeri samo kimnem glavom.
Brzinom munje ona me pozove da doručkujem s njom i njenim mužem i naravnom umiljatim susjedom tek doseljenim u našou zgradu.Naravno samac.
Ok...što da ne.I tako nas četvero krenemo do obale rijeke.Ja sa svojim pecivom,a susjeda s punom košaricom voća i ukusnih namaza za pecivo.
Dođosmo do obale rijeke i doručak počne.No naravno mojoj susjedi bi vruče i ona ode točati noge u pličaku bistre rijeke.Mene ostavi samu s dva vrlo fina gospodina koju su čavrlaji sa mnom o trenutnoj situaciji na tržištu svježe svinjetine,a ja se doosađivala i okolo gledala raju što prolazi.
Tako prođe naš doručak na travi i susjedino namještanje susjeda samca.
Doduše i malo sam dobila bojicu po tijelu,a bogme i koji kg viška od obilnog doručka. 
poslovnazenaukuti @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare