Blog
ponedjeljak, siječanj 24, 2011
Evo nastavljam priču dalje.

Zna li Tanja da pišem ovu priču? Zna...čule smo se neki dan i kaže mi hoće li ona u priči biti negativka?.... Neee...nije negativka ,a nije niti on...to jednostavno prića o jednoj ljubavi.

Tako je dakle blo...rat, dijete i mi u progonstvu. On je ostao u gradu boriti se ,a nas dvije u Zagrebu s malom bebom. Čula se s njim do skoro pada grada, a onda tišina. Grozna tišina kada niste znali gdje su završili vaši najmiliji. Nedugo zatim stiže potvrda da je on jedan od zarobljenika i da će biti razmjenjen u idućoj razmjeni. Međutim to se odužilo i ostao je u logoru 3 mj. Napokon dolazi obavjest da ga sačeka u ZG. Neću opisivati sve emocije njih dvoje jel ja sam ostala čuvati bebu doma. Došao je prljav,veseo,zbunjen i još nema riječi opisati čovijeka poslije tih strahota. Jedino što smo narednih nekoliko tjedana slušali sve što se tamo događalo, a vjerujte nimalo lijepo,ali to je njegov ispušni ventil bio. Neko vrijeme proveli su u Zg ,a onda odselili se u Poreč. Ja sam ostala se školovati. Tada kreće bajka za njih. Novaca koliko su htjeli...odakle?...nitko nije pitao...kuća prekrasna i naravno još jedno dijete.Ovaj put bio je to prekrasan dječak. Posjetila sam ih i stvarno je to bila obitelj ko sa slika. Ona je procvala i bila toliko lijepa da su se svi okretali za njom,on pravi frajer kao što je uvijek i bio. Nekoliko godina poslije rodila se još jedna curica,a bajka je trajla. Često sam je znala pitati s čim se bavi,a ona je znala reći samo tu i tamo...ok meni dosta da znam i s čim.

A tada je stigao šok.

Zvonio mi je telefon ,a nisam bila doma...nakon nekoliko sati javim se i čujem je uplakanu. Zvala me da dođem k njoj hitno. Nije mi trebalo dugo da se spremim i dojurim u Poreč. Njezin dragi je u bolnici predoziran. E to je bio i meni šok jel u svemu tome ni ja se nisam nadala da je droga u pitanju. Pitala sam je da li je ona znala,ali čvrsto je stajala iza toga da nije. Ako sad vratim nazad njihov život i moguće je da nije znala jel život s mafijom nije baš prisan što se tiće muža i žene. Problemi nisu bili samo u njegovom predoziranju jel tada po nekim pravilima mafije njega se izbacuje i ako žena nema zaštitu okrutno se ponašaju prema njoj i djeci. Kako to izgleda?...Pa ovako: Dolaze ti gorile predvođene nekim picopevcom što ni sama nisam razaznala što ...dijete ili odrasli čovijek i uzimaju ti sve zlato i vrijednosti iz kuće. Da dobro ste čuli,a policiju ne smijete zvati. Objašnjenje je naravno bilo da suto njegovi dugovi. Uzimaju ti najstarije dijete (ipak majka najvezanija za njega) i drže par dna kod sebe dok ti ne skupiš određenu svotu i isplatiš dug. Sve smo nas dvije to prošle i uspjele za divno ćudo uz brdo dobrih ljudi s razumjevanjem vratiti. Dijete je naravno bilo vračeno bez trauma jel je bilo kod neke jako dobre tete!!!!!

On se vrača iz bolnice,ali ne ćist....nastavlja s drogom i dalje....rasprodaju se i ostale stvari vrijedne u kući što su ostale. Sad pitate se što je ona radila? Svaka,pa čak i ja bi možda otišla s djecom glavom bez obzira,ali ne i moja Tanja. Pitala sam je kako izdržava...odgovor je bio: "Dado on je moj muž i moja ljubav...zavjetovala sam se u dobru i zlu. On je bolestan i ja mu moram pomoći!" s takvim odgovorom supruge ne raspravljate se više ma što vi osobno mislite. Da naglasim jednu vrlo bitnu stvar. U svem paklu te droge on nije bio nasilna osoba...on nije maltretirao fizički nju ili djecu. Ako netko kaže psihički,pa čak niti to,a sve ove nedaće s novcem i imovinom ona je pravdla situacijom u kojoj i ona mora pomoći. Čudan odnos zar ne?......Možda ljubav?????

Nastavit ću priču dalje i ispričati da li je bio kraj te ljubavi......razmislite...

poslovnazenaukuti @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare