Blog
subota, prosinac 6, 2008
Neobičan dan...jutro ispunjeno dječijim smijehom i čuđenjem malih lica poklonima.Rano jutarnje otvaranje slakiša i veselje.Jurnjava na posao...usputna kava...pakleno vruča...i pričanje na poslu objašnjavanje učenje.
Glavobolja riješena tabletom i još šalicom kave....zvonjava telefona i opet objašnjenja,uputstva...ugovorenih obilazaka po blatu i kiši.
Opet kava...cigareta i mali razgovor s kolegicom..mali trač ha ha.
Ugodni razgovor na mobitel iz daljine i dogovor:)))...to me razveseli!
Odlazak s posla pod kišobranom stisnuta u mekoj crvenoj jakni.Vjetar mi pokušava uzeti kišobran.Dok ga uporno molim da me pusti na miru usput slažem u glavi ručak.A onda!
Glas...negdje iza mene...glas ugodan i poznat..jako poznat...jako ugodan.Glas što u meni pokrene leptiriče i natjera crvenilo u obraze.Polako se okrečući namještam kišobran i nakrečem glavu.
A tada pogled...jako poznat i jako ugodan.Pogled i nije trebalo riječi...ne, ne izgovorimo ni jedan ni drugi...samo pogled..onaj od prvog dana.I poslije puno vremena taj pogled je bio isti...isti kao i prvi.
Znam i ne moraš reči...znam i znat ću još dugo da me voliš!
poslovnazenaukuti @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare