Blog
ponedjeljak, studeni 15, 2010
Ne moram vam pisati o događajima zadnjih dana i smrti jednog mladog čovijeka samo zato što je drugačiji. Svi ste već upućeni. I sama sam majka sina i kćeri i imam pravo na strah. Sin mi ulazi u pubertet i jedva se snalazim s hirovima,ljutnjom,euforijom,prvim ljubavima i tajnama koje moram izvlačiti na vrlo profinjen način. Oni koji su prošli s svojim djeteom znaju o čemu pričam,a oni koje to tek čekaju možda nauče nešto. Pokušavam se vratiti u svoj pubertet,ali poslije puno razmišljanja shvatim da su vremena drugačija i da nije za usporedbu. Ja sam ta u obitelji koj je nježnost, a suprug red i strogoću. Međusobno se ne kosimo i držimo pravilo da se ne mješamo kada jedan od nas provodi svoja pravila.Znam da je moje dijete budući čovijek i da smo mi odgovorni za njegovo ponašane i vjerujte trudimo se usaditi određene vrijednosti društveno prihvaljivih normi i ostalo,ali isto tako vjerujte da to nije ni malo lako. Moramo poštivati i njegovu privatnost ,a opet znati što radi i kamo se kreće a ni to nije ni malo lako. Usput bih preporučila knjigu "N e puštaj me" Harlen Cobena...odlična je jel pokazuje zabrinute roditelje i tinejđera koji upada u nevolje. E vo jedan dobar citat:

"Svi vi roditelji u nečemu špijunirate djecu, zar ne? To vam je posao. Samo vi dobijate uvid u njihove ocijene, zar ne? Vi razgovarate s razrednikom o njihovom ponašanju u školi. Vi odlučujete što će jesti,gdje živjeti i tako dalje. Koji je eljedeći korak? Vaš je zadatak da ih odgojite,a ne razmazite. Svaki roditelj sam odlučuje koliko neovisnosti dati djeteu. Vi kontrolirate situaciju. To nije republika, to je obitelj....."

No o tome pričam i nije lako odrediti granicu. Danas slušam o zakonu koji bdw. postoji već dugo da maloljetnici ne smiju biti vani u kasnim satima bez pratnje roditelja. E u tom slučaju prebacujem s roditelja na valsat i zakone reda odgovornost jel ne bi svejedno bilo ni jednom roditelju da u policijsku stanicu dolazi po sina.

Što mene osobno mući u cijeloj toj žalosnoj prići ubojstva djtetea je ovo. Pričali su dječiji psiholozi dans o djeci napadačima i agresivnoj jeci i odakle potjeću iz kakvih obitelji itd......me osobno zanima profil žrtve...ili ću živjeti s strahom i nadati se da moje diteje neće naići na skupinu te djece ili da ga upišem na tečaj samoobrane ili ono što ja radim puno pričam o tome s njim i nadam se iskreno nadam da ću uspjeti u svom poslu roditelja.

poslovnazenaukuti @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare